Preporod poezije u Rijeci

Nakon programa "Knjiga ispod čekića" u sklopu vRIska, a u kojem su svoja djela predstavili A. Saška Mutić, Ivan Jozić, Marina Vujčić i Ivica Ivanišević te Borivoj Radaković , na red su došli pjesnici i pjesnikinje.

1033

Prostor book caffe-a Dnevni boravak bio je popunjen do posljednjeg mjesta; ljudi su stajali sa strane pa i ispred samog ulaza. U razgovoru s riječkim urednikom i književnikom Milanom Zagorcem, saznali smo da je cijela ideja ovakvih večeri potekla najprije od suradnje web stranica Književnost uživo i slovenske Poiesis, koja je opet uspostavila suradnju s malteškim piscem Antoineom Cassarom u okviru projekta Spread poetry, not fear pa su tako nastale i sestrinske stranice u Hrvatskoj i Sloveniji. Kao cilj, Širi poeziju, ne strah ima vratiti razum nasuprot licu terora i medijskim manipulacijama afirmativnim pjesmama o hrabrosti, prijateljstvu, raznolikosti i postajanju čovjekom.

U svakom slučaju, ove suradnje su se iz virtualnog prostora prelile i u stvarni, tako da je već ostvareno nekoliko susreta između Rijeke i Ljubljane s pjesničkim čitanjima, a činjenica da su svakako ovakvi događaji sve posjećeniji ide u prilog tome da je poezija opet in, da se čita i da je ljudima očito potrebna“, izjavio je Zagorac koji nam je također priznao da bi se prije nekoliko godina, a prije intenzivnog korištenja društvenih mreža, ovakav vid suradnje mogao smatrati gotovo nemogućim.

U toploj i opuštenoj atmosferi Dnevnog boravka, publika je bila čas vesela i nasmijana, a čas ozbiljna i naočigled okupirana razmišljanjem o onome što su upravo čuli. Za njihovo su raspoloženje bili zaslužni više ili manje afirmirani pjesnici i pjesnikinje, redom: Maja Marchig, Alen Brabec, Iris Ćiković, Mladen Blažević, Daria Glavan Šćulac, Andrea Žic, Milan Zagorac (koji je ujedno bio i moderator ove Večeri), Maja Močibob, Vid Sagadin Žigon, Julijana Plenča, Zdravka Meštrović te Zoran Žmirić na kraju.

vRIsak1

Poezija je zapravo dobila jedno novo mjesto prezentacije, možda najneočekivanije, ali očito i najpotrebnije, neku vrstu nove agore, trga, mjesta na kojem se može govoriti bez nelagode, s time da te riječi dopru do onoga tko ih želi čitati“, rekao je Zagorac.

Jučerašnja večer je dokaz da poezija pa čak i lokalnih i ne previše razglašenih pjesnika, može privući vrlo reprezentativnu publiku koja se u svemu tome ne dosađuje već vidljivo sudjeluje i prati. Milan Zagorac pojasnio nam je kako, kao i u svim područjima djelovanja, bez sustavnog rada na publici nema ni rezultata. “Sve ove naše aktivnosti, od Ri litovih večeri velikog čitanja, preko Književnosti uživo do susreta Širi poeziju ne strah u okviru vRIska, uz konstantan rad na mrežnom i društvenomrežnom planu počela dobivati svoje vrlo opipljivo lice“.

Što reći na kraju? Iako se radi o večeri čitanja poezije, teško je riječima predočiti atmosferu koja se mijenjala iz trenutka u trenutak. Neke su nas pjesme nasmijale, neke rastužile, a neke su nas natjerale na propitkivanje vlastitih razmišljanja i osjećaja. U svakom slučaju, toplo preporučujemo da sljedeći put prisustvujete ovakvim večerima, bilo kao publika, kao autor ili autorica.

Komentari