Zvijezda kazališnih daski i televizijskih kamera umro je u Londonu u 69. godini života nakon borbe s rakom. Alan Sidney Patrick Rickman rođen je 21. veljače 1946. godine, a bio je bivši član Royal Shakespeare Companyja, gdje je producirao kazališne predstave moderne i klasične tematike.
Mlađi ga fanovi vjerojatno najviše pamte po ulozi profesora Severusa Snapea u slavnom serijalu Harryja Pottera, dok će se oni stariji sjetiti i uloga u filmu Umri muški (glavni negativac prvog dijela Hans Gruber), potom u filmu o Robih Hoodu iz 1991. (kao šerif od Nottinghama), Rasputina u istoimenom filmu 1995. te čitavom nizu filmova gdje je pak igrao pozitivne uloge. 1991. godine je glumio uz Juliet Stevenson i u “Truly, Madly, Deeply”, 1995. s Emmom Thompson u “Sense and Sensibility” te ponovo s Emmom u velikom hitu iz 2003. “Love Actually”, kao i u drami “The song of Lunch” iz 2010.
Za sjajna filmska ostvarenja osvojio je niz nagrada BAFTA-u, Zlatni globus, Emmy i Screen Actors Guild Award, a okušao se i kao redatelj.
Bavio se i humanitarnim radom te bio počasni predsjednik zaklade International Performers’ Aid, koja se bori protiv siromaštva u nekim od najsiromašnijih zemalja svijeta.
Svoju je suprugu upoznao s 19 godina, kada je njoj bilo 18, te su otad bili u sretnoj vezi, s tim da su zajedno živjeli od 1977., a sudbonosno “da” izrekli tek 2012.
Njegova je smrt u filmskom svijetu čak i zasjenila objavu o nominatima za Oscare, brojne kolege i fanovi izražavaju žaljenje, a portali su puni isječaka njegovih uloga. Mi vam pak za kraj donosimo njegovu ulogu iz projekta Portraits in Dramatic Time, gdje uz ekstremno usporavanje Rickman uspijeva pripremu čaja pretvoriti u pravi epski trenutak, čemu pridonosi i glazba iz filma Inception.
Komentari