Premijera modernog baleta “Čipka” u HNK Zajc

49
Foto: Fanni Tutek Hajnal

Hrvatska kulturna baština čipkarstva u mnogočemu se razlikuje od europske, a zbog svojih osobitosti upisana je i na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2009. godine. Dok se u europskom kontekstu vještina izrade čipke prenosila iz ruku ženskih crkvenih redova, građanstva i plemstva, u Hrvatskoj se kao dio etnografske baštine prenosila u manjim ruralnim sredinama iz jedne generacije čipkarica na drugu. Izrada čipke u Hrvatskoj prvenstveno je namijenjena ukrašavanju ženske tradicionalne odjeće i platnenog posoblja, a nalazimo je u 3 glavna centra: Lepoglavi u Hrvatskom zagorju, Pagu na Jadranu i na Hvaru. I dan danas mogu se vidjeti čipkarice kako na gradskim ulicama stvaraju najljepšu rukotvorinu ženskih ruku.

Paška čipka uz povijesne spise, tradicionalne usmene i pismene književnosti, glazbe, plesa i nošnje poslužila je kao inspiracija za koreografsku strukturu predstave „Čipka“ HNK Zajc. Zaboravljenu čaroliju izrade čipke plesačkom tehnikom predstavit će vam 12 plesača Baleta HNK Zajc: Emanuel Amuchástegui, Marta Kanazir, Ksenija Krutova, Laura Orlić, Tilman Patzak, Morgan Perez, Daniele Romeo, Tea Rušin, Carlos Huerta Pardo, Maria Matarranz De Las Heras, Nicola Prato i Svebor Zgurić, koji će poput čipkarica, ali na sceni kreirati intrigirajući plesni materijal unutar kojeg su isprepleteni davno proživljeni trenuci iz života siromašnih otočana kao i današnja stremljenja prema uspjehu unutar svojih društvenih grupa i okvira.

Za skladateljicu Tenu Novak Vincek “tema čipke je iskonski prapovijesna, ali i suvremena, jer u svojem bogatom izražajnom duhu obnavlja misao mudrosti i nasljeđa kao što i postavlja aktualna i suvremena pitanja estetike i inspiracije univerzalnom ljepotom i harmonijom.” Tako se kroz temu čipke susreću suvremenost i tradicija, a kroz predstavu ulaskom u tradicionalne običaje možemo saznati mnogo o ljudskim odnosima i društvu općenito te reflektirati navedeno na današnje stanje stvari.

Cipka 2
Foto: Fanni Tutek Hajnal

Koreografkinja Maša Kolar kroz kreiranje predstave postavila je pitanje koliko je takvog naslijeđa danas živo, koliko nam je to i takvo naslijeđe važno? Samim time, Maši Kolar struktura i ritam paške čipke poslužila je kao bogat izvor za stvaranje i oblikovanje glavnih elemenata plesnog vokabulara. Za koreografkinju Mašu Kolar “Čipka je priča plesa, plesa koji ne koristi prostor kao neku popratnu okolnost nego se bavi prostorom tako da on prestaje biti sredstvo za ostvarenje plesa već postaje sam subjekt i tema izvedbe. Gledajući tako, struktura čipke i njena transpozicija u plesnu umjetnost postaje ‘ples u prostoru’, ali i ‘prostor u plesu’.“

Tri koreografske stubstrukture predstave „Čipke“ objašnjene su kroz viziju dramaturginje Maje Marjančić: „U prvoj koreografiji, ili prvoj čipki (kako mi volimo zvati segmente ove predstave), inspirirani smo idejom čipkarskog predloška koji s jedne strane služi kao mreža prostornih pravaca po kojem se plesači kreću, dok s druge strane postaje aktivator odnosa samih izvođača. Tako struktura sa središtem iz kojeg sve izvire stvara hijerarhijski međuljudski poredak. Za drugu čipku polazište nam je bila reticella – geometrijski motiv koji je uobičajen kako u čipki na hrvatskoj obali, tako i u cijeloj Europi. Njezin  karakterističan kvadratni oblik nam je poslužio za prostornu strukturu unutar koje plesači mijenjaju svoja mjesta uspostavljajući horizontalne među-odnose, izjednačavajući se po važnosti.  No i tu nastaje igra jednakih u borbi za vlastitu poziciju, izbacujući – kao u nekom natjecanju – ostale iz prostora. U trećoj čipki bavimo se idejom iscrpljivanja. Ona je proizašla iz socijalnog aspekta čipkarskog zanata koji je gotovo sinonim za fokusiranost, repetitivnost, dugotrajnost i minucioznu posvećenost izradi čipke.”

Za kostime zaslužna je Petra Pavičić, a oni u predstavi utjelovljuju ideju da su “subjekt i objekt  jedno, oni postaju neodvojivi kroz sam čin stvaranja. Žene, koje su stoljećima mukotrpnim samoodricanjima, samokontrolom i savladavanjem zahtjevnih tehnika stvarale umjetnička djela, podjednako su nam bitne kao i sam produkt njihovih ruku. U vizualnom smislu, kostim kojeg plesačice i plesači nose obilježava ih kao subjekte u apstrahiranim tradicionalnim nošnjama, jednako kao što od njih čini objekte samih igli s koncem koje pokretom stvaraju čipku.”

Premijeru predstave „Čipka„ u HNK Zajc zbog smanjenog gledališta i radi pridržavanja propisanih epidemioloških mjera bit će moguće pogledati u dva termina: 5. lipnja i 6. lipnja u 20 sati, a reprize „Čipke“ će se održavati u ponedjeljak i utorak.

Cipka 3
Foto: Fanni Tutek Hajnal

Komentari