U Kockici Muzeja grada Rijeke predstavljena je knjiga Ervina Dubrovića „Slikarstvo u Rijeci 1891. – 1941.“, koja donosi sustavnu i sveobuhvatnu povijest riječkog slikarstva u razdoblju moderne umjetnosti.
Pored autora, o knjizi su govorili ravnatelj Muzeja grada Mladen Urem, gradonačelnik Rijeke Marko Filipović, predsjednik Društva povjesničara umjetnosti i urednik knjige Berislav Valušek te povjesničarka umjetnosti Daina Glavočić.
Knjiga Ervina Dubrovića posvećena je razdoblju od rađanja moderne umjetnosti do razdoblja razvijenog modernizma, od prvih impresionista do posljednjih međuratnih kubističkih i futurističkih slikara. Tadašnja Rijeka je kozmopolitski i nacionalno složen grad, a uzmu li se u obzir i susjedni kulturni i umjetnički krugovi, poput Opatije i Sušaka, onda se mora ustvrditi da, uz domaće umjetnike školovane na akademijama i umjetničkim školama u Veneciji, Beču, Budimpešti i Zagrebu, ovdje povremeno djeluju i umjetnici koji dolaze iz Venecije, Trsta, Beča i Budimpešte, te im je i dio opusa vezan uz Rijeku i Primorje.
Izdavači knjige su Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke i Muzej grada Rijeke. Ona je velikog formata, opsega 400 stranica, s preko 350 ilustracija, opremljena velikim brojem bilješki, bibliografijom i kazalom imena.
Gradonačelnik Rijeke čestitao je autoru na ovom značajnom postignuću te svima koji su pridonijeli realizaciji ovog velikog projekta. Naglasio je kako mu je iznimno drago što je Ervin Dubrović, uloživši gotovo tri desetljeća istraživanja, stvorio ovo djelo koje nije samo temeljito znanstveno istraživanje, već i vrijedno svjedočanstvo o jednoj bogatoj, ali do sada često zanemarenoj povijesti Rijeke. Kao jedini grad u Hrvatskoj koji je s ponosom nosio titulu Europske prijestolnice kulture 2020. godine, Rijeka i danas dokazuje da u području kulture i umjetnosti ima toliko toga za reći i pokazati.
„Ova knjiga svojim pristupom i dubokom analizom ključnih trenutaka u povijesti riječkog slikarstva postavlja temelje za buduća istraživanja i razumijevanje povijesti naše umjetnosti. Zahvaljujući gospodinu Dubroviću, ali i svim suradnicima koji su pomogli u realizaciji ovog projekta, danas imamo djelo koje će postati nezaobilazna referenca za sve koji žele razumjeti i proučavati riječku umjetničku baštinu“, poručio je gradonačelnik Filipović.
Knjiga nastoji čim temeljitije prikazati raznovrsne pojave i velik broj umjetnika. Osim štafelajnih slikara i njihovih djela (Giovanni Fumi, Leontine Littrow, Fran Pavačić, Giovanni Butcovich, Josip Moretti Zajc, Enrico Fonda, Carlo i Marcello Ostrogovich, Romolo Venucci, Ladislao de Gauss…), prikazuje ilustratore te fotografe povezane s umjetničkim krugovima. Prikazane su i stropne i zidne slike (alegorijski ciklusi) te odnos umjetnosti i vlasti. Knjiga je sinteza koja obuhvaća širi prostor od uskoga područja grada Rijeke u razdoblju od 1891. do 1941. godine, što znači Sušak i Opatiju.
Kada je prije više od tri desetljeća započeo istraživanje, Dubrović je bio uvjeren da će mu trebati mnogo manje vremena da napiše sustavnu povijest modernog slikarstva u Rijeci, od prvih pojava plenerizma i impresionizma do futurizma i kubokonstruktivizma do posljednjih umjetničkih zbivanja uoči Drugog svjetskog rata. U Rijeku tada dolaze, u njoj slikaju i izlažu poznati umjetnici, priređeno je i nekoliko velikih međunarodnih izložbi. Riječki su umjetnici pak upoznavali najnovija umjetnička zbivanja i stjecali poticaje na akademijama i u umjetničkim krugovima u Veneciji, Firenci, Rimu, Trstu, Beču, Munchenu, Budimpešti i Zagrebu. Knjiga je dugo nastajala ponajviše zato jer je ključna građa, slike riječkih umjetnika, bila nedovoljno poznata. Dubrović je mnoge od njih tek nedavno pronašao, neke i u udaljenim i neočekivanim zemljama i gradovima.
Najvažnija postignuća prvih riječkih izložbi 1891. i 1893. izvrsna je organizacija koju preuzima gradonačelnik Giovanni de Ciotta, okupljanje brojnih ljubitelja i kolekcionara te privlačenje zanimanja širokoga sloja građana (na svakoj od izložbi oko tri i pol tisuće posjetitelja u gradu od 30-ak tisuća stanovnika!). Izložbe su postale prvorazredni društveni događaj. Bile su prvi korak ka razvijanju likovne publike i poticanju tada još malobrojnih riječkih umjetnika, koji će idućih godina približili svoj izraz modernim kretanjima.
Prijelomni je trenutak u promjeni likovnog ukusa revijalna izložba koju Umjetničko udruženje priređuje u lipnju 1930. godine. Upravo se na toj izložbi suvereno nadmeće grupa modernih umjetnika koji donose nove umjetničke vrijednosti i zahtijevaju nove kriterije. Uslijedila je pojava ključnih imena, kao što su Giovanni Fumi, Fran Pavačić, Leontine Littrow i Romolo Venucci.
Rat koji je u našim krajevima izbio u travnju 1941. prekinuo je kontinuitet riječkog umjetničkog kruga. Poslije rata promijenilo se gotovo sve. Nakon dolaska Jugoslavije većina je građana napustila Rijeku, kao i većina umjetnika. Konačno je 1980-ih započela suradnja obje strane, a tek su se posljednjih godina čvršće povezale talijanske esulske s današnjim talijanskim i hrvatskim institucijama u Rijeci.
Nove su prilike omogućile i neophodnu međunacionalnu suradnju na knjizi. Dio suradnika koji se uključio u pribavljanje građe nasljednici su nekadašnjih riječkih ljubitelja umjetnosti, kao i skupljači i kustosi muzeja koji posjeduju slike riječkih slikara. Uz Muzej grada Rijeke, Muzej moderne i suvremene umjetnosti i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja među najvažnijim izvorima građe su Societa di Studi fiumani u Rimu i Museo per la cultura Istriano-fiumano-dalmata u Trstu, a građu su također ustupili muzeji u Goriziji, Ljubljani, Grazu, Beču, Budimpešti, Zagrebu i Beogradu.
Foto: Muzej grada Rijeke
Komentari