Sinoć je u Gradskoj knjižnici Rijeka predstavljena knjiga poezije „Postajemo otoci“, pjesnički prvijenac riječko-krčkog pjesnika prof. dr. sc. Tonija Valkovića. Riječ je o poetičnom dokumentu ispunjenom pjesmama lirski strukturiranih na temu zavičaja, inspirirane njegovim Krkom, Vrbnikom i Jurandvorom, zatim tu su pjesme satkane od duhovnih i emotivnih motiva, kao i one koje promišljaju o životu i propitkuju o ljubavi. U uvodnoj riječki brojnoj publici obratila se profesorica Anđa Rajič, urednica Medicinske naklade, koja je izdavač knjige poezije „Postajemo otoci”. Istaknula je da su u Medicinskoj nakladi kao izdavači knjiga navikli da liječnici imaju brojne talente, neke druge interese ili zanimanja, poput politike, ali da su bili više nego ugodno iznenađeni s poezijom profesora Valkovića. „Vjerujem da ćete vrlo rado posegnuti za njegovom knjigom poezije i mogu reći da je ona lijek za dušu. Mogle bi se te pjesme prepisivati na recept protiv anksioznosti jer njegove pjesme pršte od nježnosti, snage i radosti”, zaključila je.
Književnik Nikica Petković nadahnuto je govorio o dugogodišnjem poznanstvu s Tonijem Valkovićem i o njegovu pjesničkom opusu koji je davno prepoznao i zavolio. Za sam naziv knjige rekao je da se boji da smo već postali otoci i da nećemo uspjeti postati arhipelag.
Istaknuo je da postoji jedna obrnuta proporcionalnost kod Tonija Valkovića, a to je da je on toliko nepretenciozan i toliko skroman i tih u tom izričaju, ali da istovremeno kroz svoju poeziju odjekuje jako glasno. “I na kraju, zašto liječnik ne bi bio i pjesnik ili pjesnik liječnik te liječio svojim pjesmama?”, zapitao se Petković.
Toni Valković obratio se prisutnima, prvenstveno kroz retke svojih pjesama koje je čitao brojnoj publici, a neke od pjesama donosimo u nastavku teksta:
Valovi
Jugom i burom izrođeni,
levantom, tramontanom raznošeni,
divlje lijepi, sudbonosni.
Tvrdoglavi. Smrtonosni.
U koraku, u bijegu, u prijeporu.
Od početka Vremena.
Valovi na moru.
I u nama. / str. 3.
Prvo kupanje
Odjeću svukoh mokru od pȏta
pa se bacih u modru bistrinu…
I svaku poru tijela mi slabog
more tisućama cjelova obljubi,
a poljubac svaki k’o izvor života,
k’o zagrljaj majke,
ljubavnice dodir.
I opet sam živ, čist i sabran,
nakon tristo dana i noći bez kraja. str / 53
Skriven
Dobro skriven, pokriven
ukopan, zakriljen.
Pod kamenom, pod zemljom
u krošnji, il’ školjci:
Nedohvatan strahu,
sllutnji i željama ljudi.
U tišini i toplini
želim sniti,
počinuti. str / 141
Dosada
Ljetni dan u šutnji šćućuren.
I našim pogledima skriven.
Bonacom umiren.
Dosadom izmoren.
A na nebu oblaci raščešljane kose.
I pokoja krila galebova. str / 69
Krčki mirisi
Mirise otoke brojim.
I sažimljem:
p ame lavanda opija,
pa pelin trijezni.
pa koromač budi
dok borovi snove nose.
Vonj daleki ovčje vune
djeda na tren oživi.
A sol mora i maestral
dozivaju Tvoje ime. str / 43
Tekst: Dunja Pavešić
Komentari