Povijest diska u Hrvatskoj na riječkom velikom platnu

Povratak u vrijeme kad je i ove krajeve zatresla disco groznica

816
Disco Amfora u Jelsi

Majka suvremene noćne zabave, diskoteka, u Hrvatskoj je proslavila pola stoljeća postojanja. Za one koji su prvim kolektivnim plesnjacima uz ploče (a ne uz živu muziku) osobno prisustvovali, 50 godina je mnogo, i previše. Mlađima, koji danas za disko radije upotrebljavaju druge termine, kao što je klub, čini se da disko mora biti bar dvostruko stariji. Koliko je disko u Hrvatskoj uistinu star, istražio je redatelj Zvonimir Rumboldt u dokumentarcu “Pola stoljeća diska” (produkcija Kad-tad, 2015.) a riječka publika, koja u hrvatskoj disko povijesti i sama igra istaknutu ulogu, film će premijerno gledati u srijedu 28. listopada u 20:00 sati, u Art-kinu Croatia.

Pola stoljeca diska

Redatelj je, tragom jednog “nevinog” novinskog članka o disku u Jelsi otvorenom davne 1964. godine, uronio u nikad ispričanu i javnosti slabo poznatu priču o razdoblju u kojem niču prve hrvatske diskoteke, te filmom sačuvao uspomenu na imena kao što su Husar, Amfora, Club 57, Arkada, Semafor, imena nekih od prvih diskoklubova. Sniman u Jelsi, Opatiji, Rijeci, Splitu, Zagrebu i Parizu, uz pomoć pedesetak sugovornika, ilustriran arhivskim snimkama, fotografijama i dokumentima iz tog vremena te suvremenim snimkama lokacija, film oživljava pionirski period disko groznice u Hrvatskoj.

Pola stoljeća diska - Pariz
Pola stoljeća diska – Pariz

Iz nastojanja da, pored ostalog, odgovori na pitanje koji je bio prvi hrvatski disko, Rumboldt je snimio film detekcije, koji gledatelju ipak ne daje jednoznačan odgovor na pitanje je li prvi bio riječki klub Husar koji vrata otvara 1957., jelšanska Amfora koja ih otvara 1964. ili možda opatijski Club 57 gdje se plesalo od 1967. No, upoznaje ga s brojnim glazbenim referencama iz navedenog razdoblja, načinom na koji se dolazilo do ploča, utjecajem diskoteka na razvoj zajednice i formiranje hrvatske klupske scene, te s njihovom ulogom pri unošenju zadaha “trulog kapitalizma” u socijalističke prostore i među mladež. Redatelj je sve to učinio ne okoristivši se nijednom disko pjesmom, jer disko glazba vladavinu započinje tek u 70-ima. Namjesto toga, “Pola stoljeća diska” obiluje glazbom Nene Belana koji je pomogao u istraživanjima za film, a stručnu su pomoć pružili i povjesničar i diskolog Marko Zubak te istraživač povijesti riječke rock scene Velid Đekić. Rezultat je vremeplov kroz hrvatsku disko prošlost koji će s toplom nostalgijom popratiti oni koji su bili njenim sudionicima, ali i oni koji groznicu subotnje večeri poznaju iz nekih novih prostora.

Pola stoljeća diska - riječki Husar 1959 (za pultom Igor Barbarić i Toni Habčić)
Pola stoljeća diska – riječki Husar 1959 (za pultom Igor Barbarić i Toni Habčić)

Film je već prikazan na Solo Positivo Film Festivalu u Opatiji, u jelšanskom ljetnom kinu “Jadran”, na Vukovar Film Festivalu gdje je osvojio i Specijalnu nagradu, na Danima hrvatskog filma u Orašju, te u splitskoj Kinoteci.

Riječka premijera održat će se 28. listopada u 20:00 sati, uz razgovor s redateljem filma Zvonimirom Rumboldtom te scenaristom i jednim od producenata Tonijem Faverom. U četvrtak, 29.10. u 17:00 sati, u Art-kinu će se održati promocija knjige “Gluma pred kamerom” Zvonimira Rumboldta, a druga projekcija filma bit će istog dana u 18:00 sati.

Mali disko vremeplov

– 1957. godine grupa riječkih omladinaca “inficiranih rock’n’rollom”, u prizemlju historicističke palače u Dežmanovoj 3 osniva klub Husar. Prva oprema bio je “bend” u sastavu: gramofon češke marke Supraphon, staro pojačalo, pet zvučnika od po 10 W, te mikrofon za komuniciranje s publikom. Vito Franovich, jedan od inicijatora cijele akcije, bio je i prvi DJ, uz ostale (u filmu se pojavljuju Tonči Host i Toni Habčić).

– 1964. godine splitski avanturist bračkih korijena i pariške adrese Petar Ivulić, zvan Pero Francuz, u Jelsi na otoku Hvaru otvara disko klub Amfora. Ne može ga registrirati kao disko, jer takvo što kao zakonska opcija ne postoji, no svejedno, Pero Francuz od malog hvarskog mjesta stvara epicentar mondene zabave.

– u lipnju 1967. s radom je započeo opatijski Disco Club 57, smješten u bivšem spremištu za barake, na dijelu obalnog šetališta gdje će se kasnije izgraditi hotel Admiral. Otvorili su ga Claudio Ricco i Alčide Likar, a reklamiran je kao “western style” klub.

Zvonimir Rumboldt diplomirao je 2003. na Odsjeku filmske i TV režije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Režiju i scenarij potpisuje na 15-ak filmova, od kratkometražnih igranih do dugometražnih dokumentarnih i igranih, među kojima je jedan od najpoznatijih “Lavanderman – istina ili mit”. Kao asistent redatelja radio je na nekoliko igranih filmova, kao što su “Svaki put kad se rastajemo” Lukasa Nole ili “Je li jasno, prijatelju?” Dejana Aćimovića. Kao redatelj i scenarist dokumentarnih, zabavnih te obrazovnih emisija i TV serija radio je na HRT-u, kao redatelj je radio na reality showu Farma na Novoj TV, a potpisuje i niz spotova za glazbenike poput Nene Belana, En Facea, E.N.I., Aerodroma… Asistent je na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (kolegij: Gluma pred kamerom). Autor je sveučilišnog priručnika “Gluma pred kamerom – priručnik za studente glume i filmske i TV režije”. U glazbenim krugovima poznat je iz tribute grupa “Gabba Gabba” (Ramones) i “Radio Clash” (The Clash), te kao DJ i autor prepjeva, a sudjeluje i u skladanju glazbe za svoje filmove.

Komentari