Pošto kilo umjetnosti, gazdarice? – Svečano zatvaranje Relativne galerije i aukcija slika Dijane Lukić

17

Umjetnost se događala ovdje u susjedstvu, iza zida zgrade, iza prozora. Poneki prolaznik Finderleovih stuba je znatiželjno zavirivao. Ponekad je netko ušao, znatiželjan da vidi živo stvaralaštvo. Odvijalo se to čak 20 godina na adresi Pomerio 18.

Jeste li znali za slikaricu Dijanu Lukić i njenu radionicu? 20 godina vaninstitucionalnog djelovanja stvorilo je obiman fundus koji treba publiku.

Treba li publici ovakav rad?

Rad koji nije komercijalan, nije dekorativan, društveno je angažiran, potiče na razmišljanje. Treba li gradu ovakva umjetnost? Je li ona rezervirana isključivo za pojedince koji su ljubitelji? A možda je svaki čovjek potencijalan ljubitelj umjetnosti samo to još ne zna jer mu se činilo da je umjetnost rezervirana za elitnu publiku. Ali umjetnost nam pripada! Tvrdi Dijana Lukić. Ona je demokratska, okrenuta ljudima, daje vrlo vrijedne informacije. Svaki čovjek ima pravo na umjetnost, konzumirao ga ili ne.

Umjetnica ovom izložbom svjesno čini iskorak iz službene umjetničke ponude koja pasivno vegetira iza zatvorenih vrata, samodostatna u svojoj institucionaliziranosti. Osnovana je i Relativna galerija – privatni izložbeni prostor u prizemlju Pomerija 18. Može li ovakva inicijativa živjeti na duže staze, oslonjena na privatna sredstva autorice ili postoji društvena potreba za ovakvim djelovanjem? Autorica postavlja niz angažiranih pitanja i poziva publiku da aktivno sudjeluje i promišlja svoju kulturnu potrebu, nadograđuje pojmove o suvremenoj umjetnosti, o važnosti kreativnog stvaralaštva ali i da „odriješi kesu“, da aktivno podupre rad koji u svojoj prirodi nije komercijalan ali je vrijedan za šire društveno dobro. Treba li autorica svoju angažiranost ponuditi publici „razvijenih društava“, dok se naše društvo čvrsto drži konzervativnih doktrina i mita o siromaštvu i „neimanju novaca za kulturu“.

Biografija DL (slika)

Izložba slika Dijane Lukić, i radova iz fundusa Likovne radionice Art & hobby u Relativnoj galeriji obilježava 20 godina kontinuiranog rada autorice i njene privatne likovne radionice kroz koju su prošle generacije polaznika.

Izložba obuhvaća preko 50 slika velikih formata angažirane tematike Dijane Lukić te slike, skulpture i keramiku iz fundusa Likovne radionice Art & hobby. Postav je prodajnog karaktera. Organizirana je i aukcija vrlo vrijednih slika. Danas, 29. lipnja održava se svečano zatvaranje izložbe s prigodnim programom i podjelom nagrada iz velikog nagradnog fonda koji je pripremljen za sve koji su pomogli promociji i uspjehu izložbe.

Ovo je prva cjelovita izložba koja prikazuje ukupan rad Dijane Lukić i radove iz fundusa radionice Art & hobby. Likovna radionica Art & hobby puna dva desetljeća bila je mjesto susreta umjetničkih duša kroz tečajeve koje je vodila slikarica Dijana Lukić. Tu se dogodila ogromna umjetnička produkcija kao i širi utjecaj na kulturni odgoj. Rezultat je velik.

Izložba DL
Radionica Dijane Lukić nadrasla je njezinu osnivačicu. Danas u njoj djeluju i drugi pedagozi i radionica je postala pojam fleksibilnog mjesta dobre likovne edukacije. Ovo je mjesto gdje ne postoji „ne“ i „ne može se“. Umjetnost je upravo ovdje, iza zida obične zgrade. Otvorena vrata ove radionice i Relativne galerije odgajaju publiku neposredno. To je živuća kulturna Rijeka u godini 2020-toj.

Naposljetku, na svojoj Facebook stranici Dijana Lukić napisala je objavu o tome kako ljudi ne posjećuju izložbe, kako i zašto se radovi ne kupuju:

“Zadnjih dana, u intenzivnoj komunikaciji s publikom, malo sam istraživala o kupovnoj spremnosti. Ispada da je oko 98 % ljudi u financijskoj krizi. Čini se da su u većoj krizi oni koji imaju redovna primanja, koji rade u državnim firmama te penzioneri. Dio naroda je nezaposlen. Skoro nitko nije lišen brige o preživljavanju. Drugi po redu ali ne manji problem koji ih odvraća od kupovine jest jako velika količina umjetnina koje već posjeduju, krcati zidovi slika koje su nakupovali u neka sretnija vremena stoga nemaju mjesta za nove. O mogućnosti micanja starih umjetnina u korist novih nema govora jer su u pitanju jake emocionalne vezanosti.

Budući da sit gladnom ne vjeruje, ja, koja upadam u privilegiranih 2 % s punim frižiderom i optimističnim pogledom u budućnost, podsjećam likovnu publiku na neke prednosti kupnje, neke dodane vrijednosti, koje pomažu da se čovjek pozicionira spram svijeta, sebe, života i vremena.

Kupnjom umjetničkog djela u svoj dom unosiš novu energiju, može bit da će ti to činiti dobro.
Umjetničko djelo svakodnevno te podsjeća da je život veličanstven u svojim mnogobrojnim dimenzijama. Čim je djelo jače, tim je jači uvid.
Umjetničko djelo podsjeća nas da nismo ovdje slučajno te da uvijek možemo biti bolja verzija sebe.
I zadnje – umjetničko djelo podsjeća nas da je život prekratak da bismo ga protratili na preživljavanje.”

Komentari