Opustite se uz magični realizam Fride Kahlo. Google je otvorio interaktivnu izložbu

52

Platforma Google Arts & Culture posvetila je pažnju na više od 800 radova i osobnih predmeta Fride Kahlo. Ova izložba pod nazivom “Faces of Frida” svojevrsni je hommage umjetnici i prilika koja se ne propušta. Korisnici mogu prošetati njezinom Plavom kućom i pregledati je do najsitnijih detalja zahvaljujući preciznom sustavu povećala. Izložbu možete pogledati klikom na ovu poveznicu.  U Muzeju Victoria & Albert u Londonu 2018. godine bila je otvorena velika izložba posvećena liku i djelu Fride Kahlo na kojoj su posjetitelji po prvi puta mogli vidjeti umjetnička djela, životne predmete i njezinu odjeću.

Meksička umjetnica Frida Kahlo djelovala je u prvoj polovici 20. stoljeća. U svojim djelima Frida Kahlo referira se na vlastitu stvarnost kroz teme ženske seksualnosti, boli, patnje i samoće koje su odraz njezinog unutrašnjeg stanja. Zbog toga se i stil slikarstva Fride Kahlo naziva magičnim realizmom – s jedne strane prizore realističnog izvodi na način da slika u promatraču izaziva privid magije, a s druge strane Frida Kahlo donosi nam svoju stvarnost koju je proživjela, onu subjektivnu stranu života. Frida Kahlo bila je feministica i mnogo prije nego što je pokret u stvarnom smislu riječi zaživio, a svoj datum rođenja identificirala je s Meksičkom revolucijom koja je započela 1910. godine, iako je rođena 1907. godine. Feminizam Fride Kahlo vezan je uz njezino političko mišljenje prema komunizmu, staljinizmu, anarhizmu, marksizmu i maoizmu koji su u to vrijeme bili suprotni konzervativnoj religijskoj tradiciji koja je njegovala inferioran položaj žene. Feminizam Fride Kahlo ispoljava u seksualnoj slobodi i društvenom ponašanju, ona nije bila rob konvencija.

Osnovama fotografije i retuširanju naučila je od svojeg oca, Gullierma Kahla. Iako je bila bliska s ocem, nedostajala joj je emocionalna veza s majkom. Kao tek rođeno dijete bila je prepuštena profesionalnoj dojilji prema kojoj je razvila ambivalentne osjećaje.

unnamed
Moja dadilja i ja, 1937.

U djetinjstvu je preboljela dječju paralizu, a s 18 godina doživjela je autobusnu nesreću koja ju je obilježila do kraja života – stradalo joj je stopalo, kralježnica i zdjelična kost te je postala neplodna. U prvoj fazi oporavka Frida Kahlo kroz svoje slikarstvo progovara o fizičkoj boli i usamljenosti. Djelima govori o borbi ženskog bića s narcističkom normom globalne kulture. Frida Kahlo 9 mjeseci nakon nesreće nosila je gipsani korzet i konačno počinje slikati. Rekla je: „Osjećala sam da još imam dovoljno snage da počnem raditi nešto drugo od studiranja medicine. Godinama je moj otac čuvao kutiju s uljanim bojama, kistove u nekom starom vrču i paletu u kutu u svom fotografskom ateljeu. On je volio slikati. Otkad sam bila mala djevojčica, kako se kaže, uvijek sam pogledavala kutiju s bojama. Ne mogu objasniti zašto. Budući da sam bila tako dugo prikovana za krevet konačno sam iskoristila priliku i zamolila oca tu kutiju.“ Pred ogledalom, započinje sa stvaranjem autoportreta, a istakla je da slika sebe zato što sebe najbolje poznaje.

Frida Kahlo željela je postati liječnica i pridružila se grupi Cachuchas koja je bila poznata po zagovaranju promjena u školstvu potaknutima socijalističko-nacionalnim idejama ministarstva javnog obrazovanja Josea Vasconcelosa. Određeni pripadnici grupe kasnije su postali predvodnici meksičke ljevice, a politički aktivizam Fride Kahlo vidljiv je i u njezinim djelima.

1000085
Autoportret sa Staljinom, 1954.

Nakon oporavka od nesreće obnavlja kontakte i upoznaje svog muža, Diega Rivieru koji je izuzetno cijenio njezina djela i gurao je prema umjetničkoj karijeri. Diego Riviera komentirao je djela Fride Kahlo: „Ta su platna otkrivala neobično energičan izraz, preciznu oznaku karaktera, istinsku ozbiljnost. Bilo mi je odmah jasno da je ta djevojka autentična umjetnica.“ Diego Riviera utjecao je na nju ideološki, a nakon stupanja u brak, Frida Kahlo slika i nosi tradicionalne tehutanske haljine s Huipil bluzama koje je nabavljala iz Kine i Europe i u kojima ju je muž vidio kao personifikaciju nacionalne uzvišenosti. Kroz simboličku ulogu odjeće, spojene obrve, frizuru i pretkolumbovski nakit Frida Kahlo progovara o baštini i spolu. Nakon preseljenja u SAD, Frida Kahlo ostaje trudna nekoliko puta, no zbog ozljeda prometne nesreće trudnoća završava neuspješno. Tada slika i progovara kroz slike o svom duševnom stanju.

henry-ford-hospital
Bolnica Henryja Forda, 1932.

Pri povratku u Meksiko, njezin muž uz pomoć arhitekta Juana O’Gormana gradi Plavu kuću. Za Fridu Kahlo uslijedila su teška vremena o kojima govori preko slikarstva – Riviera je uzastopno vara, no i sama Frida Kahlo stupa u neobavezne odnose među kojima se nalazi i fotograf Nickolas Muray kojem je Frida bila model. U Galeriji Juliena Levyja Frida ima svoju prvu samostalnu izložbu 1938. godine gdje je prodala mnoštvo svojih radova. Frida postaje financijski neovisna i putuje u Pariz na sudjelovanje u kolektivnoj izložbi „Mexique“ Andrea Bretona koji je bio kolekcionar predmeta narodne umjetnosti, a Louvre kupuje po prvi puta sliku meksičke umjetnice koja je reproducirana i u časopisu Vogue. Nakon službene rastave s Rivierom Frida Kahlo zaklinje se da neće primati novac od muškaraca dok ne umre. Njezina djela poprimaju unutarnju podijeljenost umjetnice – Frida koja voli Rivieru i europska Frida.

The_Two_Fridas
Dvije Fride, 1939.

Frida Kahlo postaje cijenjena umjetnica, a Ministarstvo javnog obrazovanja 1942. godine osniva Školu za slikarstvo i kiparstvo na kojoj Frida Kahlo predaje. Učenici su komentirali: „Pomagala nam je jedino tako što nas je poticala na rad. Nije rekla ni slova o tome kako bismo trebali slikati, niti išta o stilu. Ono što nas je naučila, ono osnovno jest da volimo ljude i da prepoznamo što je dobro u popularnoj umjetnosti. Govorila je: Muchachosi, zatvoreni u ovoj školi ne možemo ništa napraviti. Iziđimo van na ulicu. Krenimo i slikajmo život ulice.“ Frida Kahlo na svoju posljednju izložbu u životu dovezena je u kolicima hitne pomoći. Izložba je izazvala veliki uspjeh, a u svom dnevniku zapisala je: „Nadam se da je na izlazu veselo i da se više nikada neću vratiti. Frida“. Umire od plućne embolije 1954. godine, a Riviera nakon njezine smrti Plavu kuću daruje narodu koji stvara Muzej Fride Kahlo.

Komentari