“Neka druga šuma” Dániela Szalaia u Galeriji Laurus: Djela od reklamnih materijala poslanih budućim kupcima

33

U utorak, 21. lipnja u Galeriji Laurus u Lovranu u 20 sati otvara se izložba Dániela Szalaia “Neka druga šuma” iz partnerskog grada Hurbanovo u Slovačkoj.

Slikar i pedagog Dániel Szalai svojim ciklusom slika i objekata, prezentiranih na izložbi, želi nam prikazati tematiku koja ga okupira i duboko zabrinjava. Fokusira se na probleme, koje nas osobno, ali i na društvenoj razini trebaju zabrinuti.

Ako pogledamo njegova izložena djela, na prvi mah primjećujemo šarenu kavalkadu linija, mrlja, površina.

No, to su racionalno struktuirane geometrijske kompozicije, koje tvore mrežu vertikalnih i horizontalnih linija. U ove mreže ulaze naša razmišljanja.

Što se korištenog materijala tiče, to su slojevi rascjepkanog papira, na čijim rubovima vidimo niže slojeve, koji na taj način daju dojam dubine i reljefne strukture. Ovaj način dekolažiranja, nije slučajan odabir.

Struktura protkana nitima je po zamisli umjetnika namjerna, dok je sam tijek nasumičan i nekontroliran. Ovakva geometrija nije nastala ravnalom i šestarom.

Papir je kidan, rezan, podsjeća nas na rane, ozlijede, možemo proviriti “ispod kože” umjetničkog djela.

Neka druga šuma simbolizira svijet trgovačkih centara. Oni su suprotnost pravoj šumi, životnom prostoru. Ono što plaže i šume povezuje su materijali, dimenzije. Zgrade tih trovačkih centara i stabla su podjednake visine.

Slični su i po tome, što šume hrane razna bića, kao i robne kuće, super i hiper marketi, u kojima današnji čovjek traži i nalazi hranu.

Ranije je čovjek odlazio u šumu radi odmora, ubrati koji cvijet, gljivu, voće. Danas se sve to dešava u tim centrima.

Šumu čine drva, od njih proizvodimo celulozu, a od nje papir. Na papir tiskamo šarene materijale, reklame, pozivnice za posjetu trgovačkim centrima. Kupujemo, potrošimo, ponovo kupujemo, zatim bacamo. Nema kraja.

Szalai stvara svoja djela od reklamnih materijala poslanih budućim kupcima. O tome govore naslovi: Billa teritorij, Lidl ravnica, Tesco stolnjak. Ukazuju na promijenjeni, upropašteni okoliš. On što ostaje su posječena stabla, ranjena priroda.

Podnaslovi: Zlatna groznica, Zlatno tele, ukazuju na žudnju za novim stvarima, želju za bogatstvom, pribavljanjem.

Szalaijeve dekolaže doživljavamo kao slike prirode, primjećujemo jesenji ugođaj, svo bogatstvo, boje prirode. Horizontalu krajolika, objekte u njoj, tračak svjetla iza tamnih oblaka, odsjaj na vodi, vertikalne strukture, šarenilo, bogatstvo šuma.

Ove umjetnine možemo doživjeti kao da su slike nastale kistom, kao da su tekstovi, kao da su partiture.

Vodoravne linije, kao da su pamfleti, karikature potrošačkog društva. Doživljavamo kao note disharmonije, kao atonalnu glazbu.

Horizontalne linije odgovaraju notama, vertikalne oznakama ritama, daju nam dojam melodije, neke fuge.

Autor nam se predstavlja kao slikar, pisac, kompozitor. Djela mu sugeriraju neizrečene misli, bol posječenih šuma, zabrinutost za stanje i budućnost potrošačkog društva. I sve to pomoću slojeva iscjepkanog papira.

Kratochvil Martin

Komentari