U gotovo dvosatnom predavanju Anđel Starčević i Mate Kapović predstavili su svoju knjigu ”Jeziku je svejedno”.
Uz solidnu posjećenost za lingvističko predavanje u kišno predvečerje četvrtka, to je vrijeme zaista proletjelo.
Za početak, gosti su predstavili teorijski okvir svojeg djelovanja, a potom prešli na glavnu stvar koju bismo ukratko mogli sažeti ovako – Ne ispravljajte govor drugih ljudi!
Šalu na stranu, govornici su se zaista potrudili brojnim zabavnim primjerima ukazati na činjenicu da je jezični standard politička pojava, a ne oslanja se toliko na znanost ili logiku. Kao što je netko jednom davno odlučio da će upravo štokavski dijalekt, a ne čakavski, postati standard u hrvatskom jeziku, tako za gotovo svaki jezični primjer u svim jezicima svijeta možemo pronaći slične arbitrarne postanke i pravila.
Čudno bi zapravo bilo, s obzirom na sve različite okolnosti u kojima živimo i govorimo, da se svi u različitim situacijama izražavamo posve identično, objasnili su lingvisti koji su se zbog ovakvog stava čak suočili s optužbama da promiču anarhiju u jeziku.
Jedan od primjera bile su i poznate navijačke ”kockice”. Mnogim se dežurnim gramatičarima diže kosa na glavi kada se one spomenu, jer kocke su geometrijska tijela, a na majicama su zapravo geometrijski likovi – kvadrati. Starčević i Kapović duhovito su se zapitali zašto ti isti ljudi, kada su već toliko skloni znanosti, ne prave toliki problem od izraza tipa ”sunce je izašlo”, s obzirom na to da Sunce zapravo ne izlazi već se Zemlja okreće.
Sve u svemu, treba imati na umu da je opći jezik jedno, a stručna terminologija nešto drugo. Pretjerano inzistiranje na rigidnosti, čemu su brojni naši laici, ali i sveučilišni profesori skloni, samo dovodi do jezične nesigurnosti pa čak i samomržnje kod ljudi koji na koncu počnu previše preispitivati svaku svoju (i tuđu) riječ.
Na kraju predavanja posjetitelji su dobili priliku postaviti pitanja, što je zapravo ispalo pomalo tragikomično. Naime, ispostavilo se da publika zaista ima problem s pažljivim slušanjem ili, što je možda i veća poteškoća, s prihvaćanjem ideja koje se ne podudaraju s njihovima.
Naime, pitanja su se uglavnom svela na debatu o tome kako se što pravilno izgovara, a gosti-predavači su čak zaradili i kritiku da se očito zalažu za to da se ne ide previše u školu. Podsjetimo, riječ je o doktorima znanosti. No, sve je ipak prošlo u dobronamjernom tonu, a situaciju je ”spasila” posjetiteljica koja je podijelila anegdotu sa studija u Sloveniji. Naime, jedan njen slovenski kolega nije znao što znači riječ ”međutim” i mislio je da je to glagol, što se pretvorilo u simpatičnu internu foru. Kad god bi netko od njih kasnije provodio lijeno popodne u besposličarenju na upit što radi odgovorio bi: ”Evo, malo međutim.”
Baš takvo shvaćanje jezika kao igre i zabave uvijek je dobrodošlo, a pogotovo u lingvistici. Naime, kako su Kapović i Starčević na koncu morali objasniti, a nije loše podsjetiti se – ne, poruka da jezična pravila ne treba shvaćati preozbiljno ne znači da ne treba ići u školu i upoznati se s njima. Znači samo da ih treba, kao i sve ostalo, promatrati kritično.
Komentari