Izložba I bi svjetlo

95

U sklopu ovogodišnjeg Festivala znanosti čija je tema Svjetlost u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka otvorena je izložba I bi svjetlo autorice Tamare Mataija.

Muzejskim eksponatima iz fundusa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja i rasvjetnim tijelima nekih od najpoznatijih europskih dizajnera dat je povijesni pregled razvoja rasvjete od antike do danas.

Mrak je prirodna pojava o kojoj se isprepliću više ili manje strašne priče i uz koju su vezane legende i strahovi, ali i poneki ugodan, posve intiman trenutak. Suvremeno je društvo umjetnom rasvjetom gotovo potpuno ugasilo mrak, a vrijeme u kojem je izmjena dana i noći, svjetla i mraka određivala ritam života davna je i ponekad nedovoljno poznata prošlost.

Izložba nas stoga – eksponatima, grafičkim prikazima i legendama – vraća u vrijeme antike u kojem se oblikuju uljanice, prenosive svjetiljke izrađene od gline s uljem kao sredstvom za gorenje. Uljanice su osvjetljavale stambene, ali i javne prostore poput gradskih trgova, termi, trgovina … Datirane u razdoblje od 1. do 4. stoljeća, uljanice iz fundusa Muzeja daju prikaz njihova postupna oblikovanja – od jednostavne posudice zaobljenih stijenki recipijenta za tekućinu i bez ikakva ukrasa do uljanica ukrašenih reljefnim prikazima ili tzv. firma uljanica koje nose pečat majstora ili radionice u kojoj se izrađuju. Osim keramičkih uljanica izložene su i metalne čiji su nalazi mnogo rjeđi.

Kontinuitet antičkih uljanica nastavljaju ranokršćanske koje, ali poprimaju kruškolike forme i ukrašavaju se kršćanskim simbolima te lukijernari koje u uporabu unosi kasni srednji vijek, a predstavljaju modificirani tip svjetiljke na ulje koja se izrađuje od mjedi. Osnovni dijelovi lukijernara fiksirani su na metalnu šipku na čijem je vrhu alka za vješanje. Lukijernar ostaje u uporabi do 19. stoljeća.

Dio su izložbe i različiti tipovi brodskih svjetiljki 19. i 20. stoljeća te podvodne svjetiljke izrađene u Italiji i Americi, a ubrajaju se među prve takve svjetiljke korištene na Kvarneru.

Poseban dio izložbe čine svijećnjaci – stalci za svijeće koji se tijekom vremena mijenjaju, modificiraju, ukrašavaju ovisno o modi vremena u kojem nastaju. Jednostavni ili raskošno oblikovani, brončani ili srebrni, drveni ili od kovana željeza, stojeći ili viseći … svijećnjaci su i nakon uvođenja električne energije neizostavni element svakog interijera.

Revolucionarna promjena u stvaranju umjetne rasvjete u javnim i privatnim prostorima nastaje uvođenjem električne energije, a gotovo istovremeno nastaju i prva dizajnerska rasvjetna tijela koja čine poseban dio izložbe na kojem su zastupljena rasvjetna tijela nekih od najpoznatijih europskih dizajnera i najcjenjenijih europskih proizvođača rasvjete. Titania Alberta Mede i Paola Rizzatta,

Glo-ball engleskog dizajnera Jaspera Morrisona, Taccia začetnika talijanskoga dizajna braće Castiglioni ili Zeppelin nizozemskog dizajnera Marcela Wandersa, ali i predstavnici hrvatskoga dizajna, Filip Gordon Frank sa svojom, višestruko nagrađivanom stolnom lampom Mini me i Osvald Bezes s Lady # 417 samo su dio rasvjetnih tijela gotovo bezvremenske ljepote.

I kompjutorska 3D prezentacija svjetlosnih efekata također je doprinos upoznavanju tehnoloških mogućnosti svjetla.

Izložba koja je osvijetlila činjenice vezane uz razvoj umjetne rasvjete – zanimljiv i edukativan prikaz razvoja rasvjetnih tijela – otvorena je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka do 30. travnja 2011. godine.

Denis Nepokoj

Komentari