Eksperimentalni i namjenski filmovi natjecateljske konkurencije 28. Dana hrvatskog filma

19

Istraživački i propitujući, alternativni i avangardni, ali i poetski, zaigrani i ambijentalni; vizualna poezija, glitch, flicker, „analogija i digitalija“, video, apstrakcija, struktura i „konceptuala“, hibridizacija – sve su to filmovi eksperimentalnoga roda u kakvima uživamo u rasponu od njemačke i francuske avangarde do suvremene hrvatske produkcije. Zanimljivo je pritom kako je nakon animiranog, eksperimentalni film povijesno gledano moguće i međunarodno najuspješniji rod naše kinematografije, pa iako teže dopire do najšire publike, ipak i u nas ima svoje vjerne poklonike, tradiciju i suvremene zvijezde.

Mnoge od njih vidjet ćemo i na 28. Danima hrvatskog filma gdje predstavljaju svoje najnovije uratke, koji su toliko raznoliki da im se zajednički nazivnik eventualno može pronaći u razmjerno učestalom problematiziranju prostora. Neupitan status afirmiranih umjetnika ovoga roda tako drže barem Ana Hušman, koja se proslavila inovativnom upotrebom stop-animacije, da bi svoje interese potom tražila prije svega u prostorno-ljudskim konfiguracijama što se ogleda i u njezinom novom filmu Soba za dan, Damir Čučić koji će nas povesti na fotogramsko putovanje Gradovima u kojima nije bio, Tomislav Šoban koji u Dvorcu također povezuje oneobičavajuće kadrove prostora i djevojke, odnosno otkriva začudno u samom krajoliku, te Liliana Resnick koja u Izvana prepleće crno-bijelo muško i žensko tijelo u pokretu s kadrovima (vjerojatno) polja makova.

Da je eksperimentalni film tradicionalno vezan i uz kinoklubaški kontekst iznova potvrđuju Vedran Šuvar svojim epskim Space is not enough, Sunčica Ana Veldić s veterinarskim Catamine te Tena Trstenjak i Dražen Žerjav koji u prekrasnom metafilmu Traženje riječi vode montažnu / voice-over raspravu. Iako se Šuvar posebno dojmio selekcijske komisije, pažnju onih koje privlače neobične poetike zaintrigirala je druga kinoklubašica, Anita Čeko, čija su čak dva filma izborila natjecanje DHF-a: „sportsko-biografski“ Jabuka, tri dvopeka, jogurt i kupališni Blizina.

Catamine

Karakteristična je i privlačnost eksperimentalnog filma multimedijalnim umjetnicima i svestranim filmskim djelatnicima, kakvi su Neli Ružić (Nigdina o sudbini jedne skulpture, koja je pak memento za jedan spomenik), David Lušičić (kojega su za Tube inspirirale kobasice s adventskih bakanalija), Roko Crnić koji je u propadajućim fasadama pronašao nevjerojatne oblike (Slučajni oblici / posljedica unutarnjih stanja i vanjskih utjecaja), Gildo Bavčević koji je oko naoko jednostavnog koncepta kretanja unatrag izgradio promatrački «021_123», Marcella Zanki koja u Lost Generation supostavlja izoštrenu modernost i arhivski zamućeno nasljeđe, Renata Poljak koja u Još jednom odlasku s Brijuna prati jedno simboličko potapanje, i Marija Kovačina koja ide Pansinijevim tragom u dogs, moon river and Baudelaire.

Sve u svemu, s velikom se sigurnošću može tvrditi kako je eksperimentalna konkurencija 28. Dana hrvatskog filma, sa 16 filmova odabranih među 34 prijave, najsnažnija u proteklih nekoliko godina.

Iako su često nepravedno gurnuti na marginu filmskoga stvaralaštva, namjenski filmovi, koji također imaju itekako značajno mjesto u hrvatskoj filmskoj povijesti, traže neizmjernu kreativnost u ispunjavanju zahtjeva koji se pred njih postavljaju, pa često znaju prerasti i u samostalna cjelovita narativna djela. Češće je ipak riječ o duhovitim, dovitljivim ili šokantnim minijaturama, a kada je riječ o glazbenim videospotovima i o prštavoj referencijalnosti i plesu boja i zvuka. Gotovo skandalozno produktivni, a istovremeno uvijek iznova originalni i zavodljivi autori svakako su genijalni Dalibor Barić, možda i najbolji poznavatelj znanstvene fantastike, postmodernizma i presjecišta animacije i eksperimentale na ovim meridijanima, Filip Filković Philatz, i sam zainteresiran za motive i ikonografiju SF-a, te odnedavna i Dinko Čvorić Doringo. Philatz će nam ove godine pokazati „samo“ 3 spota (također pomalo SF, a pomalo i nostalgični životni put jednoga rebel para u Mile Kekin – Takav par, uvjetno postapokaliptični VR kiberpank Aljoša Šerić – Glup i „padavičarsko crveni“ Tonka – Vedro), pa će kvantitativno zaostati za Barićevih i Čvorićevih 4. Barić nastavlja suradnju s Kojotima (Evolucija ide u pogrešnom smjeru), sličnu rekombinatornu retro found footage poetiku daje i u The Strange – Last Summer Song, novo samostalno SF remek-djelo realizirao je u Chui feat. Boris Štok – Pogledaj, dok se s Mangroove – Nešto veće od nas pomalo odmiče od svoga prepoznatljiva stila prema nešto svedenijem animacijskom stilu nalik, primjerice, onom Jelene Oroz.

Chui feat. Boris Štok – Pogledaj

Doringo pak stupa na veliku scenu sa spektakularnim bojama, prirodom i filterima vlastite Rimske salate, potom taj stil prilagođava češćem kadriranju pjevačice u Kazan – Ravno Polje, zadržavajući prepoznatljivu svjetlosnu “zagorenost”, da bi se u konačnici okrenuo „eksperimentali“ (ponovno s motivima krajolika) u Dunja Knebl & Kololira – Za škrlakom cimer te neonskoj psihodeliji u Kevlar Bikini – Nailbiter Blues. Aron Kovačić koji u dokumentarnoj konkurenciji ima vizualno zavodljivu, nokturalnu Remizu, u ovoj predstavlja dva spota za Rundeka, Andreju i ekipu Ftičeki (Dolinom se šetala i Mura Mura). Među autorima videospotova nalaze se i priznati autori drugih filmskih vrsta i rodova – Arsen Oremović upotpunjuje epizodu svoje uspješne serije o nesrećama spotom Toni Starešinić – Ritam vlaka 216 (Train 216 Shuffle), dobitnica Nagrade Oktavijan Jasna Nanut prikazuje suvremenu noir melodramu u Boris Štok – Dodiri, a tu je i Anđelo Jurkas s WAITAPU feat. REMI – Safe Zone.

Već spomenuti Roko Crnić „prekoračuje natjecateljske kategorije“, ovdje s Majom Alibegović (Porto Morto – Kuća), baš kao što to čini i Renata Lučić u fascinantnom Luul – Nju nije briga s elementima nadrealizma i kultnih američkih filmova. Tu su i omiljeni sastav Svemirko (34,5) u režiji Denisa Komljenovića, afirmirana animatorica Katrin Novaković donijela je s Animafesta spot ABOP – Right Now u kojem svoju prepoznatljivu glinamaciju kombinira sa živim plesom u neonskim bojama, a od “crtača” tu je i David Peroš Bonnot (sa Sanjom Šantak) za još jedan spot Mangroovea (Laka sam). Ira i John Kardum također imaju dva spota (Punčke – Ako se rumenim i Mirna – Nestvaran). Frane Pamić i Marin Nekić te tri dame, Iva Gavrilović, Marina Uzelac i Katarina Radetić, zatvaraju bogat program videospotova.

Punčke, ako se rumenim

U kategoriji namjenskog filma treba svakako istaknuti čak 3 filma velike nade novog vala uspješnih redateljica mlađe i srednje generacije Dalije Dozet – špice za 50. RHFS, Pjesmu mora u programu Djeca susreću umjetnost i 90. rođendan KKZ-a – kao i nastavke serije Blankovih edukativnih filmova Marka Bičanića i Karla Voriha o aspektima nastanka filmskog djela. Po nekima kontroverzni spot Dalibora Matanića Rijeka 2020 – Port of Diversity također se prikazuje u ovoj konkurenciji, kao i maestralne Kartoline skupine autora koje su potpuno očarale selekcijsku komisiju promidžbenim, ali ipak drukčijim i duhovitim pogledom na turizam.

 

  1. Dani hrvatskog filma, tradicionalna smotra najboljih domaćih kratkih i srednjometražnih igranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, animiranih i namjenskih filmova, održavaju se od 14. do 18. lipnja 2019. u Kinu Tuškanac i na platou iznad toga kina, u Centru za kulturu Trešnjevka, Parku Stara Trešnjevka i Centru za kulturu Mesnička. Uz prestižni natjecateljski program sa 106 filmova festival donosi i program obnovljene baštine „Retro“ s filmovima Glušćevića, Golika, Kostelca i Sudovića, sekciju „Izvan okvira“ s djelima atipičnog senzibiliteta koja izmiču srednjostrujaškom ukusu, klasičnu animiranu seriju Inspektor Maska na otvorenom, radionice filmske kritike i found footagea, okrugli stol o glumi, izložbu filmskih fotografija Marije Kohn te zabavni program u KC Mesnička.

Komentari