Nastupom Lele Kaplowitz i njezinog trija na Morskom prascu je nastavljeno ovogodišnje izdanje Štikle, jedinstvenog festivala jazz i eksperimentalne glazbe. Lela Kaplowitz znano je ime na hrvatskoj, ali i svjetskoj jazz sceni, a zašto je tome tako ova vokalistica demonstrirala je na Kantridi, na kojoj je svaki njezin novi nastup novo i jedinstveno iskustvo. „Obožavam doći na Kvaner, obožavam nastupati na ovom mjestu“ započela je Lela Kaplowitz svoj nastup na Kantridi, pa nakon predstavljanja Zorana Majstorovića na gitari i svim ostalim žičanim instrumentima te Joea Kaplowitza na klavijaturama, opušteno, ali potpuno predano, energično i strastveno započela s nastupom.
“Rođena sam Siščanka, ali ovdje se zaista osjećam kao kod kuće. Provela sam ovdje jedan dugi niz godina, stvorila sam čitav niz dragih uspomena i volim se vratiti na Kvarner. Srce mi je na mjestu svaki put kada se vratim. Osim toga, ovo je nevjerojatno lijep prostor za nastupanje, puno smo puta znali ovdje svirati, znali smo svirati u svakakvim uvjetima, ali sada imam osjećaj kao da sam na najvećim stagevima nekih slavnih festivala. Zvuk je sjajan, more je blizu, a inspiracija samo teče“, započela je Lela Kaplowitz, koja je svoju njujoršku adresu zamijenila onom u Bistri, ali je zajedno sa svojim suprugom Joeom, ostala vjerna svom glazbenom izričaju.
U to su se imali prigode uvjeriti i svi oni koji su u srijedu došli provesti nekoliko ugodnih večernjih sati uz Lelu Kaplowitz Trio.
“Ono što smo izvodili bio je miks američke jazz pjesmarice i etno pjesama, jer to je ono što nas spaja. Joe i ja smo okorjeli jazzeri, ali uz Zorana Majstorovića sam stvorila zavidan repertoar etno pjesama. Obožavam jezike i uvijek sam se kao mlađa pitala kada ću nešto napraviti sa svim tim pjesmama, uvijek mi je želja bila naučiti barem jednu pjesmu iz svih glavnih svjetskih jezika. Otprilike nekako u tom smjeru idemo, zajedno sa Zoranom držimo i radionice, zbog toga smo se i odlučili za večerašnji program napraviti jedan mix pjesama.”
Bio je to mali svojevrsni put oko svijeta, od jazz klasika iz SAD-a, preko brazilske bossa nove i argentinskog tanga (Besame Mucho), do Afrike (Tuins, Maroko) i Europe. Zapostavljena nije bila niti hrvatska etno glazba, Vrbniče nad morem u izvedbi Lela Kaplowitz tria dobio je jedno sasvim novo ruho, što bi se uostalom moglo reći i za ostale pjesme što su se u srijedu našle na repertoaru (Poor Wayfaring Stranger, Summer Time, Route 66, Somewhere Over The Rainbow…).
“Da, zaista je to bio svojevrsni put oko svijeta, ali baza nam je uvijek jazz i improvizacija, dodala je Lela Kaplowitz, koja je sa svojim triom u srijedu na prascu izvela i jednu svoju autorsku skladbu, a otkrila je da bi uskoro moglo započeti snimanje novog albuma, ali ovoga puta na hrvatskom jeziku.”
“Dala sam si u zadatak u trideset dana napisati trideset pjesama, ali na hrvatskom jeziku, onda sam to smanjila za određeni broj, sada ćemo još to smanjiti i krenuti s uglazbljivanjem. Moram priznati da mi je pravi izazov raditi jazz na hrvatskom jeziku, što do sada baš i nisam radila, baš iskreno uživam u tome,” zaključila je Lela Kaplowitz.
Komentari