Grad: “Najveće postignuće nam je sposobnost da napravimo jednostavnu pjesmu s par akorda koju možemo svirati bez srama i koju ljudi mogu slušati i pjevati 40+ godina, a da ne izgubi svježinu”

361
Foto: Petar Kurschner

Riječki koncert Parafa i Grada početak je zajedničke turneje koja će uz Rijeku i Zagreb obuhvatiti i još nekoliko gradova u regiji. Bendovi su to uz koje Rijeka živi desetljećima. Nastupi su i promocije proširenog izdanja ‘Riječki novi val – antologija’, koji na 3 CD-a donosi 70 snimaka 35 najistaknutijih izvođača ondašnje scene (u periodu od 1977. do 1989.), među kojima su naravno i Paraf Grad, ali i mnogi drugi kultni bendovi Rijeke i okolice. Također su i prva koncertna promocija dvostrukog CD box-seta grupe Grad ‘Best of & Band on’, impresivne kompilacije koja na jednom mjestu okuplja njihove najbolje radove. Uoči zajedničke turneje, bend Grad objavio je i novi singl “Top” kao posvetu glazbi 70-ih i Riječanima s kojima su se nekada družili u klubovima i na koncertima. Uoči samog koncerta koji se održava 1. travnja u Exportu, popričali smo s vokalom Grada, Deanom Škaljcem.

Nedavno je izašao novi singl „Top” kao posveta glazbi 1970.-ih i Riječanima. Koja se priča krije iza pjesme?

Priča sa zapadne strane. Ljudi su otišli trbuhom za kruhom i ostavili obitelj, brata, sestru, ljude s kojima su svirali, lomili po koncertima, živjeli sto na sat i obožavali to. Glazbeno je to neka mala posveta 70.-ima.

Ugostili ste i pet glazbenika na novom singlu. Kako su oni pridonijeli vašem zvuku?

Vedrana Križana ne smatramo gostom već odavno. On je stalan gost na klavijaturama kod nas na prijašnjim albumima, a sad smo ga počeli povlačiti i po koncertima. Vava na slide gitari je bio nezaobilazan i rado se odazvao, kao i uvijek. Novost su puhači, Krešimir Kunda i Petar Tepšić iz benda ”Krešo i kisele kiše” te na saxu Franjo Črnjarić. Svi zajedno doprinijeli su jednoj široj zvučnoj slici od uobičajene.

Brojne generacije Riječana odrastale su uz vašu glazbu. Kako je započela priča o Gradu koja datira otprije 35 godina?

Počeli smo kao i svi bendovi iz tog doba, neki gitarista je bio u tvom razredu i pozvao te na probu i za tri mjeseca ste nastupili na RiRocku ili negdje drugdje, nebitno. Slijede snimanja pa još koncerata pa intervjui i postaješ svjestan da imaš bend.

Grad by Petar Kurschner Jr10
Foto: Petar Kurschner

Sjećate li se prvog koncerta Grada? Podijelite neka sjećanja s nama 

Prvi put smo nastupili u Palachu kao predgrupa grupi ”U škripcu”. Svirali smo pet pjesama, bili smo jako mračni i mistični. Meni se osobno činilo da je koncert trajao tri sata. Nije.

Napravili ste popriličnu glazbenu pauzu i vratili ste se sa singlom „Deset”. Kako je ponovo vratiti se, stvarati glazbu i svirati?

Stiv i Orijen su tijekom pauze svirali u Grču, a ja s Gerilom. Izdali smo album i snimili sljedeći, ali ga nikad nismo objavili. Stoga, nama pauza i nije bila apsolutna. Samo nismo radili skupa. Kad je došlo vrijeme zazvonili su telefoni i odmah potom i gitare.

Što je to što vas je ponovo pokrenulo na stvaranje glazbe i ponovno okupljanje?

Novac. Mnogo novca. Haha, šalim se. Falili smo si glazbeno i prijateljski. Iz ove perspektive, kad smo opet skupa danima mi je to neshvatljivo, ali ”shit happens”.

Kada ovako s odmakom gledate vaše stvaralaštvo, što biste istaknuli kao najveće postignuće Grada?

Sposobnost da napravimo jednostavnu pjesmu s par akorda koju možemo svirati bez srama i koju ljudi mogu slušati i pjevati 40+ godina, a da ne izgubi svježinu.

Gdje crpite izvođačku i autorsku strast?

U sebi.

Grad by Petar Kurschner Jr7
Foto: Petar Kurschner

Danas (1.4.) održavate koncert u riječkom Exportdrvu. Što vi očekujete, a što bi mi trebali očekivati?

Očekujem dobro druženje i puno pozitivne energije, a vjerujem da bi to trebalo biti obostrano.

Koncert je ujedno i promocija dvostrukog CD box-seta „Best of & Band on”.  Koliko je izazovno bilo odlučiti koje bi se pjesme mogle zvati „best of”? Razlikuje li se ono što je vama „best of” od onoga što je publici „best of”?

Svako ima svoje favorite, počevši od nas u bendu pa sve do onog posjetitelja u zadnjem redu ispred bine.

Zna se da glazbenici zaštitnički uvijek prigrle neke pjesme u kojima su dali baš sve od sebe, a pjesme su ostale relativno anonimne. Tako ni mi nismo izuzetak. Danas bi trebali svi doći na svoje.

A kada govorimo o „Band on”, zašto mislite da su neke pjesme nepravedno prošle „ispod radara”?

Ne bih rekao nepravedno, jednostavno nisu izašle kao singl i na taj način bile nametnute široj publici. Možda su i glazbeno zahtjevnije i trebaju više pažnje. Te pjesme, ako su nama bitne, nikad se ne zanemaruju i uvijek se nađe mjesto na koncertu za njih.

Koliko vam je bitan feedback publike?

Niko ne voli da mu publika priča, bleji u mobitel ili okreće leđa pa nismo ni mi imuni na to, naravno. Ne moraju pjevati svi uglas i paliti mobitele i upaljače na laganicama, ali volimo kad reagiraju. Meni je osobno najdraže kad u punom klubu ili dvorani izvodimo neku stvar i onda dinamikom padnemo na nulu tako da možeš čuti ljude kako dišu, a svi slušaju, nitko ne priča, nema žamora… Samo jedna ista emocija.

Grad by Petar Kurschner Jr6
Foto: Petar Kurschner

Osnovna škola Vežica snimila je pjesmu „Nebo” u sklopu pjesmaRIce. Je li vas iznenadio takav poduhvat i što mislite o izvedbi i projektu općenito? Može li se mladim Riječanima vratiti interes za urbanu pop rock glazbu?

Ja nerijetko kažem da su bolji od originala i moguće da zaista i jesu. Hvalevrijedan poduhvat. Činjenica da postoje mladi ljudi koji vole glazbu daje nadu. Hoće li se u konačnici baviti jazzom, rockom, popom ili će nam otkriti nešto sasvim drugo, nebitno je.

Može li se od glazbe živjeti danas? Čime se članovi benda Grad bave kada ne sviraju?

Nitko od nas ne živi od glazbe i svi imamo svoja ”dnevna” zanimanja i njima se bavimo po cijele dane, ako ne obilazimo doktore ili ne idemo u Kaufland ili Lidl.

Što Grad planira u budućnosti?

Svirat’, snimat’, koncertirat’

Tekst: Lidija Balog

Komentari