Gorazd Čapovski – Mizar ususret riječkom koncertu: Prava umjetnost mora biti angažirana, nositi i izražavati jasnu i snažnu poruku jer u protivnom to uopće nije umjetnost

357
Gorazd Čapovski

U riječkom Pogonu kulture, 3. lipnja koncert će održati kultna makedonska grupa Mizar, koja je postala jedna od pionira dark zvuka na ovim prostorima. Jedinstveni su po tome što pjevaju na makedonskom, ali su u svoj zvuk povukli prizvuke makedonskog etna i bizantskih tradicija. Mračnoj atmosferi nesumnjivo doprinose i duboki vokali Zorana Tortevskog zasnovani na crkvenom staroslavenskom pjevanju. Status kultnog benda postigli su ponajviše svojim prvim ukazanjem, odnosno istoimenim albumom prvijencom iz 1988. godine, na kojemu je i nezaboravan hit ‘Devojka od bronza’. Ususret koncertu, popričali smo s gitaristom Gorazdom Čapovskim, jedinim preostalim originalnim članom benda.

Bend Mizar osnovan je 1980.-ih godina. Možete li se prisjetiti početaka? Kako je uopće došlo do osnivanja Mizara?

Bilo je to davne 1981. godine kad sam počeo svirati gitaru na kućnim žurkama koje su vikendom bile uobičajena zabava za ondašnje teenagere. Ubrzo mi se pridružio basist Valentin Zabjakin koji je bio moj prijatelj iz osnovne škole, a nešto kasnije i Panta Dambazovski na bubnjevima. Nas trojica smo bili prva postava Mizara, a naše vatreno krštenje bila je svirka u holu gimnazije koju sam pohađao.

Gorazd Čapovski – Lap ZG

Koja je glazba utjecala tada na vas, a koja na vas utječe danas s obzirom na vašu autentičnost i poseban stil koji njegujete, a koji je doživio puno stilskih promjena do danas?

Mi smo rasli slušajući The Doors, Black Sabbath, Cream… To je bila naša lektira, to su bili naši univerziteti. I naši prvi nastupi bili su puni covera njihovih hitova. Što se mene osobno tiče, bio sam i ostao fasciniran genijalnim Hendriksom koji je bio glavni “krivac” što sam kao klinac s 12 godina počeo svirati gitaru.

Ono što je nedvojbeno utjecalo na Mizar su i česte promjene članova benda. Zašto je bend Mizar toliko često u svojoj karijeri mijenjao glazbenike? Samo je Gorazd Čapovski konstanta.

Bend je u biti veoma složen i kompleksan organizam. Ako iz bilo kojih razloga nema sinergije svih organa onda nema ni zdravog benda. Potrebno je mnogo napora, odricanja i discipline da se to “zdravlje” održava na funkcionalnom nivou. Kako je Mizar esencija mog života, sasvim je logično da sam ja ostao konstanta više od 40 godina.

Mizar – foto Aleksandar Ristovski 4
Foto: Aleksandar Ristovski

Mizar – Zvijezda koja osvjetljava put u pustinji

Zašto naziv Mizar? Tko vam je nadjenuo ovaj naziv?

Bili smo u jednom baru nakon veoma duge probe. Sjećam se da je nebo bilo prekrasno, puno sjajnih, ustreptalih zvijezda. Kako još nismo imali originalno ime, naš bubnjar Panta predložio je “Mizar” što je naziv za zvijezdu koja osvjetljava put putnicima u pustinji. Tako je rođena naša zvijezda koja nekad jače, nekad slabije sja, ali srećom još uvijek ne zalazi.

Ono što vas je posebno istaklo na sceni jest činjenica što pjevate na makedonskom jeziku, ali u glazbu ste ukomponirali bizantsku glazbu i kršćansko crkveno pjevanje pa i suvremene alternativne gothic trendove. A u svemu možemo iščitati i određenu angažiranost, političke stavove. Kako je došlo do tog spoja?

Uvijek sam mislio da autor može najbolje izraziti svoje emocije na jeziku na kojom je progovorio. U tom kontekstu nije bilo nikakve dvojbe da Mizar jednostavno mora pjevati na makedonskom. Što se bizantskog utjecaja tiče, to je naš povijesni kod, duboko uklesan u našim genima. Uvjeren sam da prava umjetnost mora biti angažirana, ona mora nositi i izražavati jasnu i snažnu poruku jer u protivnom to uopće nije umjetnost.

1991. godine objavili ste studijski album „Svjat Dreams 1761-1991“, a naslovna pjesma „Sweet Dreams“ je obrada hita Eurythmics interpretirana na način da ima staroslavenski crkveni izričaj. Zašto baš ova pjesma obrađena na ovakav način? Kakve su bile reakcije javnosti?

Reakcije su bili zaista sjajne što me uopće nije iznenadilo, s obzirom da je na prvom albumu bilo staroslavenskih crkvenih izleta koji su odlično prolazili kod publike. ‘Sweet dreams’ je bio veliki hit u ono vrijeme i činilo nam se zgodno uglazbiti je na naš autohtoni način.

Mizar – Burned by This Sun
Mizar – Burned by This Sun

Sloboda ili smrt

Nedavno ste uglazbili i povijesnu makedonsku pjesmu „1903.“ kojom ste poručili Sloboda ili smrt. Pitanje slobode posebno je važno danas. Zašto ste se odlučili baš za ovu pjesmu?

Čitava povijest čovječanstva je kronologija borbe za slobodu koja je nasušna ljudska potreba, a koja nažalost i u 21. vijeku ostaje utopija. Pandemijski kaos, ali i aktualna događanja u svijetu jasno pokazuju da se nismo daleko odmakli od razine u kojoj se čovječanstvo dijeli na vladare i robove.

Što vam je najvažnije kada stvarate glazbu? Postoji li kakva hijerarhija?

Najvažnije mi je biti svoj i biti zadovoljan onim što sam napravio, što je gotovo nemoguće. Rijetko primam sugestije, ali rado prihvaćam konstruktivne kritike. Što se glazbe tiče, nikad nisam radio kompromise kako bi se na bilo koji način udvarao publici.

Veselite li se koncertu u Rijeci? Što očekujete, a što mi možemo očekivati?

Veoma se radujem susretu s hrvatskom publikom koja je za mene najbolja na svijetu. Kad se sjetim svih divnih trenutaka koje sam doživio u Hrvatskoj, mogao bih reći da sam tamo zauvijek ostavio djelić svoje duše.

Mizar – foto Aleksandar Ristovski 3
Foto: Aleksandar Ristovski

Preživjeli smo, do kada ne zna se

U tijeku je snimanje šestog albuma? Svaki album ima neku nit vodilju. Možete li nam otkriti pokoji detalj što nas očekuje na novom albumu?

Ovaj album je možda najkompleksniji materijal na kojem sam dosad radio. Stvaranje u mnogočemu nenormalnim uvjetima. Ako sve bude kako treba, bit će kompletno završen za koji mjesec. “Preživjeli smo, do kada ne zna se”, glavna je poruka novog albuma.

A tu i monografija. Možete li nam reći nešto više o tome?

Monografija Mizara koja je svjetlo dana ugledala 27. ožujka ove godine djelo je makedonskog glazbenog novinara Tošeta Filipovskog. To je hommage bendu kojim je on, kao strastveni fan, upotpunio priču koja traje već 40 godina.

Kako je došlo do vaše suradnje s Dallas Music Recordsom?

Naš prvi manager Dimitar Nikolov je bio prijatelj s Goranom Lisicom Foxom. Tako je došlo do prve relacije, nakon čega se razvila ne samo profesionalna suradnja, nego i divno prijateljstvo na kojem sam mu veoma zahvalan.

Može li se u Makedoniji živjeti od glazbe?

Da može, ukoliko ste lojalni poltron kriminalnim klanovima koji se 30 godina izmjenjuju na političkoj sceni.

Spremate li nam još kakve koncerte u skoroj budućnosti?

Svakako, mi smo veoma raspoloženi i pucamo od entuzijazma za druženje s publikom.

Tekst: Lidija Balog

Komentari