Prvu večer, u petak, 7. svibnja na programu je „Gospođa ministarka“ Branislava Nušića u režiji Olivera Frljića, a u kojoj glume Elizabeta Kukić u naslovnoj ulozi te Linda Begonja, Maja Posavec, Borko Perić, Edo Vujić, Ana Maras, Hrvoje Kečkeš, Dean Krivačić, Mario Mirković, Ivan Đuričić, Kostandinka Velkovska, Mia Begović, Velimir Čokljat, Nina Erak-Svrtan i Luka Petrušić. “Gospođa ministarka” djelo je Branislava Nušića, istaknutog književnika i komediografskog klasika čije su znamenite komedije obilježile niz generacija, odlikujući se izuzetnim humorom i britkom dramaturškom misli.
Iako je od njezine premijere, 22. rujna 2012., prošlo samo osam mjeseci, ova predstava je u matičnom kazalištu dostigla već pedesetu izvedbu, a vidjelo ju je gotovo trideset tisuća gledatelja.
Dramaturgiju i adaptaciju teksta potpisuje Dora Delbianco, scenografkinja i kostimografkinja je Sandra Dekanić, savjetnik za jezik i scenski govor Bogdan Diklić, glazbu je odabrala Irena Popović, a svjetlo oblikovao Zdravko Stolnik.
Drugu večer na redu je „Ne igraj na Engleze“ sada već kulltna komedija i regionalni hit Vladimira Đurđevića u režiji Vinka Brešana i Željke Udovičić kada uloge u komadu tumače Hrvoje Kečkeš, Borko Perić i Tarik Filipović.
U središtu Đurđevićevog, samo prividno, „lakog” zapleta, nalaze se trojica urbanih tridesetogodišnjaka, „zaglavljenih” već negdje na prvim životnim krivinama – ili zbog inferiornosti prema zaposlenoj supruzi (Paun), ili zbog nemogućnosti da se dokaže kroz površne seksualne avanture (Piksi), ili pak neodoljivog nagona da, koristeći kao „masku” nevine šale, ponižava vlastite prijatelje (Bule). Međutim, isto toliko bitan protagonist drame Ne igraj na Engleze – protagonist koji se istovremeno nalazi i u njima, ali i izvan njih – jest jedan od suštinskih zloduha ljudske prirode: strast prema kockanju, točnije klađenju.
Dramski tekst ‘Ne igraj na Engleze’ priča je o trojici prijatelja u tridesetim godinama, pripadnicima izgubljene generacije, koji su navikli kriviti druge za sve probleme, zaborav nalaze uz limenku piva i kladioničarske listiće, očekujući da će im dobitak u kladionici promijeniti život. Tema je prepoznata kao iskonski prikaz svakodnevice karakteristične za ovu regiju, pa je zbog toga doživjela kazališna uprizorenja na pozornicama u većini država bivše Jugoslavije (Beograd – Podgorica – Tuzla – Kumanovo – Gradiška – Ljubljana – Novi Sad – Zagreb).
Komentari