Program nazvan “Tjedan kritike” je usporedna selekcija Međunarodnog Filmskog Festivala u Cannesu, koja predstavlja prva illi druga ostvarenja mladih filmaša.
Od 11 odabranih filmova, sedam ih je u natjecateljskom programu a četiri se prikazuju na specijalnim projekcijama, poput francusko-belgijsko-bosanskohercegovačke fikcije,”Heroji nikada ne umiru”/Les Héros ne meurent jamais/ Aude Lée Rapin, snimljena na francuskom, slavenskim i engleskom jeziku.
Nakon ukazivanja časti europskoj sedmoj umjetnosti, ovogodišnji 58 “Tjedan kritike”, predlaže na Azurnoj obali veoma “električan” izbor ostvarenja, pod predsjedništvom kolumbijskog filmaša Cire Guerra čiji film “Ptice u prolazu”, aktualno puni kino dvorane planete.
Groblje genocida
Nagrađivana i slavljena zahvaljujući desetak nadahnutih
dokumentaraca, Aude Léa Rapin je preko reinkarnacije evocirala rat u oblasti južno-istočne Europe, posebno u BiH.
U mirnoj pariškoj ulici, u mladom Joachimu u tumačenju Jonathana Couzinié, jednom beskućniku se učinilo da vidi kriminalca Zorana, poginulog u BiH ratnom vihoru. Sa prijeteljicama Alice, u interpretaciji Adèle Haenel i Virginie, koju glumi Antonia Buresi, iznenađeni i uzbuđeni mladić putuje na južnoistočnu stranu Starog kontinenta.
U zemlji još uvijek nastanjenoj ratnim utvarama, trio slijedi Zoranove tragove. Ožalošćena užasnim događajima, redateljica smatra nehumanim da se u BiH, još od 1995 godine u Srebrenici, bez prestanka sahranjuju mrtvi u”groblje genocida”!
Filmašica je odabrala reinkarnaciju jer želi u nju vjerovati, kao zaključku ljudskog postojanja ali i zbog činjenice što je poseban “motor”, za ostvarivanje fikcije. Nastojala je ostvariti film na podlozi znanstvene fikcije i nastaviti, isključivo,sa fikcijom.
Ekipa iz Francuske i Belgije se našla u Potočarima, za trajanja sahrane posmrtnih ostataka nedužnih građana, prenjevši na platno ovakve i slične događaje.
Pomogli su im i savjeti domaćih glumica Vesne Stilinović i Hasije Borić, koje su tumacile uloge “starih gospođa”! Rapin je, prema osobnim tumačenjima, nastojala snimati na dokumentaran način, pa je čin realizacije zamijenila osobnim viđenjem, istaknutim čestom primjenom planova-sekvenci.
Drago joj je što je uspjela otkriti “direktnu i jasnu liniju izražavanja, ostvarenu kamerom”! Nastojala je i podvući kako dva sata avionskog leta od Pariza gdje obitava, u srcu Europe postoji zemlja- čija je prijestolnica “muslimanska”.
Navodi kako je Sarajevo kulturom europski grad, blizak zapadu ali i turski, ritmovan oglašavanjima mujezina. Smatra izuzetnim što su se tu susrela dva velika carstva: austrougarsko i tursko.
Htjela je čuti u filmu muzikalnost zemlje, nikoga ne optužuje ali je radeći na ostvarenju shvatila kako je cijela BiH kolektivna optužba za europski nehaj i neshodnosti.
Podijeljena, može eksplodirati u svakom času; podložena zategnutostima dok se po njezinom tlu kreću izbjeglice drugih horizonata, nepoželjne na razvijenoj i imućnijoj strani Starog kontinenta zbog osobnih, identitetskih preokupacija mnoštva nacija.
Ostvarenje su producirali Les Films du Worse sa Sylvie Pialat, Radar Films, Scope Pictures, Ciné T, tv kanal Arté, SCCA/pro.ba.
Džana Mujadžić
Komentari