Upoznajte stogodišnjaka koji je u istoj tvrtki radio 84 godine

83

Walter Orthmann se živo sjeća svog prvog radnog dana. Imao je 15 godina i želio je ostaviti dobar dojam. Mladi Walter probudio se u 4 sata ujutro i počeo dug put do tvornice koji je trajao sat vremena. Uplašeni tinejdžer prevalio je rutu od pet milja kako bi stigao u svoju smjenu, koja je počela u 6 ujutro u odjelu za otpremu.

To je bilo prije 84 godine, a Orthmann je još uvijek na poslu. Navršio je 100 godina 19. travnja i nosi titulu najduže karijere u istoj tvrtki u Guinnessovoj knjizi rekorda. Zapravo, njegov rođendan je slavio kao praznik u tvrtki RenauxView, proizvođaču tekstila u Brusqueu u Brazilu.

“Cijeli pogon je zatvoren i svi zaposlenici su pozvani zajedno s klijentima, dobavljačima, mojom obitelji, prijateljima i uglednicima”, rekao je Orthmann.

Orthmann ne samo da radi svaki dan, već i dalje vozi auto, brine se za svoju bolesnu ženu (koja je 31 godinu mlađa od njega) pa čak i vježba sat vremena svako jutro. Ustaje rano kako bi se protegnuo, meditirao i udahnuo pripremajući se za još jedan radni dan.

Ovih dana Orthmann radi kao voditelj prodaje: prima narudžbe starih klijenata, pomaže kolegama u prodaji i nadgleda prodaju u svim odjelima. Do 2016. još je putovao po Brazilu kako bi se sastao s klijentima.

Roberto Sander, suradnik rekao je. “Mnogi ljudi traže njegov savjet o tome kako voditi dug i produktivan život. Njegova filozofija? ‘Samo izbjegavajte šećer, nezdravu hranu i gazirana pića. Pronađite posao koji vam se sviđa i nikad ne idite u mirovinu!’”

Zapravo, Orthmann se tehnički povukao. Tvrtka ga je 1978. prisilila na obveznu mirovinu, ali je sljedeći dan ponovno primljen jer je bio tako dobar u svom poslu. “Tadašnji izvršni direktor tvrtke pozvao me da se ponovno pridružim i nastavim prodavati”, prisjetio se. “Danas primam mirovinu i plaću.”

Rođen 1922. godine, Orthmann je vidio mnogo važnih povijesnih događaja tijekom svojih godina. Tijekom Drugog svjetskog rata Orthmann je pozvan u brazilsku vojsku, koja je poslala pješačku diviziju u Italiju da se bori s Petom armijom SAD-a. “Poslano je pet mojih suboraca”, rekao je. “Srećom, nikada nisu vidjeli puno akcije i preživjeli su.”

Ratne godine značile su i druge promjene za Orthmanna. Odrastao je u njemačkoj enklavi u Brusqueu i govorio je samo njemački, koji je bio zabranjen kada je Brazil objavio rat Njemačkoj 1942. godine. “Bio sam nekako prisiljen naučiti portugalski što je prije moguće”, prisjetio se.

Za Orthmanna je rad bio ključ opstanka – i dugovječnosti. Bio je ushićen kada je dobio posao kod proizvođača tkanina jer je to značilo da ne mora raditi na farmi. U Brazilu 1938. nije bilo previše prilika za karijeru, rekao je. “U gradu su bile dvije velike tkaonice, a ako te nije angažirala jedna od njih, alternativa je bila obrada zemlje”, naveo je.

Kako je Orthmann rastao s tvrtkom, preuzeo je više odgovornosti, na kraju se preselio na poziciju prodaje. Tijekom svog prvog tjedna u toj funkciji, prodao je dovoljno narudžbi koje je bez njega tvornica prodavala tri mjeseca. Orthmann je shvatio da je to ono što želi raditi do kraja života.

“To mi daje rutinu i razlog da ustanem ujutro”, rekao je. “Posao vas sprječava da se razbolite i ulijenite, što je početak procesa umiranja. Većina mojih prijatelja koji su otišli u mirovinu već je otišlo. Kad se nečim ne zaokupiš, zapravo samo čekaš da umreš.”

Orthmann se drži oštrim – fizički, mentalno i emocionalno. Pokušava ostati u tijeku s tehnološkim napretkom, iako bi u početku bio nepovjerljiv prema tehnologiji. Primjer za to je moderni kalkulator.

“Bio sam zadužen za odjel koji se bavio dnevnim naplatom i sve sam kalkulacije pravio u mislima”, rekao je. “Kad je kalkulator stigao, sumnjao sam da bi mogao biti precizan kao ja, pa sam nastavio raditi na svoj način i tjedan dana provjeravao rezultat kalkulatora dok nisam bio siguran da radi. Još danas mogu brzo izračunati u mislima i užasno mi je kada odem u trgovinu i vidim ljude zbunjene koliko kusur moraju dati. Već sam to riješio prije nego što im predam račun!”

Izvor: Washinghton Post

L.B.

Komentari