Tuđoj se nesreći ne treba radovati

70

A Greek and an EU flag flutter in front of the temple of the Parthenon during the takeover ceremony of the six-month rotation of Greece's EU Presidency in Athens

Da, čini se kako su Grci desetljećima trošili posuđeni tuđi novac, izbjegavanje plaćanja poreza postalo je nacionalni sport, a ni po pitanju proizvodnje i izvoza ne briljiraju. Probajte se sjetiti kad ste zadnji put na bilo čemu pročitali kako je proizvedeno i uvezeno iz Grčke. Meni ovaj tren ništa ne pada na pamet, osim možda grčkog jogurta.

S druge strane, zamislite i ovu sliku: 400 tisuća obitelji bez ikakvih primanja, 700 tisuća njih bez električne energije, BDP u stalnom padu, dug koji se ne smanjuje (330 milijardi eura odnosno čak 175% BDP), u prosjeku svaki treći Grk je nezaposlen, preko 60% mladih je među njima, sve su češća samoubojstva (neki su si umirovljenici oduzeli živote u centru gradova), pola milijuna ljudi je emigriralo… Lista takve sumorne statistike mogla bi ići unedogled. Istovremeno, Grčka je brojne milijarde utukla u suludi projekt Olimpijskih Igara i sportske objekte koji sada propadaju, a uspjelo joj je postati i glavni europski kupac oružja (?!). Golemi iznosi koji se spominju kao dug išli su bankama i nisu previše značili nebrojenim zatvorenim firmama i obrtima.

Sad zamislite da je takva situacija u Hrvatskoj – a nije da mnogi ne prognoziraju sličan scenarij. Tko bi se usudio jednostavno reći kako je narod sam kriv, izuzimajući krivnje nesposobne i korumpirane političare koji upropaštavaju zemlju desetljećima? Ah da, narod ih je izabrao, pa je i po toj logici opet samo on kriv. Kad tom istom narodu prekipi i da glasove nekome drugome, opet je sam kriv.

Ne zamara se narod politikama štednje, financijskim sustavom koji stvara novac špekulacijama i derivatima iz ničeg, parametrima održivosti dugova država, objašnjenjima silnih ekonomista, ludorijama elita koje se prenose na stvarne ljude i ekonomije. Možda bi trebao, ali… narod samo želi živjeti. Za ostalo očekuje da se pobrinu oni koji su za to birani, u suprotnosti imamo kao opciju samo anarhiju ili neki oblik totalitarizma. A to stvarno ne treba ni Grcima, ni nama, ni bilo kome. Treba nam pameti i solidarnosti.

B.Ž.

Komentari