Foto: Dejan Hren

Jeste li već čuli za njih? Ako niste, sada je pravo vrijeme.

Mladi, ambiciozni, kreativni i društveno odgovorni šesteročlani tim studenata s riječkog i zagrebačkog sveučilišta, čiji je originalni startup projekt edukativnih puzzli za slijepe i slabovidne “Braille Riddles” osvojio je najviše simpatija i glasova publike na ovogodišnjem StartUp Europe Awardsu. Njihova zamisao je osmisliti i izraditi seriju pristupačnih edukacijskih pomagala za slijepe i slabovidne osobe te uz suradnju s udrugama olakšati i unaprijediti edukaciju slijepe i slabovidne djece.

Tim je osnovan u sklopu STARTUP Inkubatora Rijeka u svibnju 2016. godine, pod mentorstvom doc.dr.sc. Svena Maričića, a u razgovoru održanom na Medicinskom fakultetu u Rijeci su nam otkrili u kakvoj se fazi trenutno nalazi njihov projekt, kakva iskustva i znanja su stekli, koji su im planovi za budućnost te najavljene buduće suradnje.

Za početak malo nam se predstavite, tko ste i čime se bavite?

Josip: Dino Alagić, Toma Babić, Dario Džepina, Martina Sedlić i ja smo studenti Medicinskog fakulteta u Rijeci i idejni začetnici cijele ideje te projekta. Kasnije su nam se pridružili Ante Gugić, ekonomist sa zagrebačkog fakulteta, zatim Lovro Ivanković, kolega koji je završio marketing u Irskoj te kolegica Maja Buljan koja je na FER-u završila računarstvo.

Možete li nam ispričati kako je započeo vaš put od osnovne ideje pa do prijave projekta na StartUp Inkubator Rijeka. Što vas je potaknulo i navelo na takvo nešto?

Martina: Zapravo, od samog početka je to krenulo tako da smo Toma i ja krenuli na jednu edukaciju o tehnologiji 3D printa i modeliranja u Riječkoj razvojnoj agenciji Porin te smo na završnoj podjeli diploma upoznali prof. Svena Maričića koji nas je tim putem savjetovao kako bi bilo dobro da se prijavimo na StartUp. Nakon toga smo Toma i ja razmislili o prijedlogu te smo okupili ekipu s Medicinskog fakulteta u Rijeci i zajednički promišljali što bi mogli napraviti. Išli smo u smjeru društveno-korisnog projekta, budući da smo svi studenti medicine, a naše zanimanje nije samo zanimanje, već je i poziv. Osmislili smo par ideja, obratili se prof. Svenu Maričiću koji je rekao kako je ideja sa slijepima i slabovidnima najbolja, obzirom kako članovi Udruge za slijepe i slabovidne raspolažu s jako deficitarnim priborom te ne posjeduju nikakav edukacijski materijal za slijepe i slabovidne osobe koji bi im olakšao i pomogao.

Dino: Da, sve im je u raspadnom stanju i onda smo mi odlučili uskočiti i napraviti naše slagalice koje bi poboljšale njihovu edukaciju.

Na koji način ste ih napravili?

Josip: Dogovorili smo se da ćemo ih raditi s 3D printerom, s obzirom na to da smo Toma, Martina i ja završili spomenuti tečaj, a i ja sam se nekako baš našao u dizajniranju, printanju, svemu tome. To mi je baš gušt. Da nisam medicinar, bio bi tehničar (haha). I eto, uz pomoć softvera smo krenuli crtati, promišljati, stvarati ideje što i kako. Ovo tu što vidite, to su naši prvi prototipovi. Bilo je tu dosta pokušaja i pogrešaka da sve usavršimo te je naposljetku nastao ovaj konačan prvi prototip.

Dino: Svaka pločica je jedno slovo. Tako se slažu riječi i tu je zapravo ideja i krenula. Vidjeli smo kako ovakve slične stvari već postoje na inozemnom tržištu, ali ne i kod nas, stoga smo se bacili dalje u istraživanje i razvoj te smo napravili prototip jabuke za koji se nadamo da će ubrzo ići na testiranje. Također, bili smo u Udruzi slijepih PGŽ gdje je predsjednik, gospodin Emil Mandarić testirao ovaj najnoviji prototip. On je bio prva osoba koja je potvrdila da je to stvarno u redu. Sada nam je plan i jedva čekamo da to pošaljemo na testiranje djeci u Udruge s kojima surađujemo. Prve prototipe su već testirali.

Toma: Ovo je primjer jabuke. Ona je izdignuta od svoje površine i na njoj je brajicom napisana jabuka. Tako planiramo imati sve slagalice na kojima će biti predmeti iz okoline tako da se  djeca odmah na početku nauče na sve što ih okružuje.

Kome i do koje godine su slagalice namijenjene?

Josip: Početna ideja je bila da se naprave različiti stupnjevi kompleksnosti slagalica, od najmlađe djece pa do starijeg uzrasta. Prvi susret s brajicom jest Brailleova slovarica koja omogućuje interaktivno učenje. A kako djeca odrastaju, tako se povećava i složenost.

Dino: Nakon razgovora s gospodinom Emilom iz Udruge, došli smo do još jedne korisne ideje kako poboljšati naš proizvod, ali to vam nećemo sada otkriti. To ćete nadam se vidjeti uskoro.

Ovogodišnji StartUp Europe Awards bio je prvi nacionalni, ali na razini Europske unije. Vi ste ušli među prvih 7 timova u Hrvatskoj?

Josip: Tako je. S time da je sveukupno bilo 7 kategorija, 30 timova i od tih timova, prvih 7 je izabrano za predstavljanje u 7 različitih kategorija. Mi smo pobijedili u kategoriji socijalnog poduzetništva i pozvani smo da na proljeće u Bruxellesu predstavimo svoju ideju na europskoj razini. Tu nam se otvara potencijal da izađemo i krenemo dalje.

Toma: U Sloveniji, u Velenju, osvojili smo drugo mjesto na Balkan Start:up natjecanju gdje nas je predstavljao kolega Dino jer su sve zemlje s Balkana poslale po nekoliko svojih predstavnika.

Josip: Da, i na Europe Start Up Awardsu nas je još i publika nagradila s Hero award nagradom koja je praktički bila jednoglasna odluka.

S kakvim ste očekivanjima ušli u StartUp projekt?

Martina: Gotovo nikakvim, ja bih rekla (haha).

Josip: Pa ono, ajmo probat (smijeh).

Toma: Nas 6 medicinara je pokrenulo ideju, jedan kolega je odustao po putu. I mi stvarno kao medicinari nismo imali nikakve veze s ekonomijom, marketingom, ni pravnim stvarima i stvarno nismo znali gdje će nas cijela ova priča odvesti. Ali evo nas, nakon 6 mjeseci, svi smo jako puno profitirali, stekli mnogo iskustava, i s ekonomskih i tehničkih aspekata.

Kakva iskustva? Što bi izdvojili?

Dino: Različito znanje, pogotovo iz područja tehničke znanosti, ekonomije o kojima nemamo pojma.

Toma: Kao prvo, ekonomija i biznis. Cijela ideja StartUpa vodi ka privatnom poduzetništvu, stvaranju vlastite firme tako da smo s te strane dosta naučili.

Josip: Izuzetno mnogo tehničkog znanja u vidu 3D printanja i modeliranja. 3D print je zapravo tehnologija budućnosti, a za nas već sada je dio sadašnjosti. To su neke vještine koje bi nas vjerojatno i preskočile, a ovako smo ih odmah usvojili.

Dino: I po meni najvažnije, jako puno poznanstava. Obzirom da smo imali priliku ići po natjecanjima u Hrvatskoj i izvan, upoznali smo zaista puno dobrih, mladih i pametnih ljudi koji su također dio StartUpa i to je veza koja je zaista značajna.

braille-riddles8

Kako usklađujete fakultetske obaveze s radom na projektu?

Dino: Pa mi smo se najviše zahuktali nakon StartUp kampa u 9. mjesecu pod pokroviteljstvom američke ambasade, a u to vrijeme svi smo imali ispite istovremeno i za vrijeme trajanja kampa. Tako da smo tamo došli baš zeleni, bez ikakvih razrađenih poslovnih planova. Ali evo, kako je krenula akademska godina, malo je lakše izbivati s predavanja i to sve uskladiti.

Toma: Imamo prednost što nas je puno u timu. Nemamo nikad svi u isto vrijeme predavanja, i onda barem jedna osoba iz tima može prisustvovati nekom događaju. U krajnjem slučaju, izostanemo s predavanja, ali svaki slobodan trenutak iskoristimo kako bi se posvetili projektu. A i određeni profesori nam izlaze ususret.

Martina: Na StartUp kampu su nam rekli da imamo super ideju, ali da nismo ništa posložili, stoga smo dobili opasku. Odlučili smo se posložiti, ozbiljnije sve shvatiti i rekli kad je to stvarno tako dobro, pa ajmo to i napraviti onda do kraja kako treba.

U kakvoj ste sada fazi i što je idući korak?

Toma: Idući korak je krenuti s proizvodnjom.

Dino: Realizirati da to bude što prije gotovo. Izašli smo iz StartUpa i sada bi se trebali tome baviti, da cijeli koncept pokrenemo u poslovnu ideju i u smjeru osnivanja tvrtke. To i jest krajnji cilj StartUpa, da kroz cijeli proces, oni izbruse vašu ideju i pripreme je za tržište investitora. Gotova ideja iz koje se može pokrenuti biznis.

Imate li već neke ulagače ili ih još tražite? Kakav je plan i vizija za budućnost?

Dino: Ulagača još trenutno nemamo. Da li ih tražimo? Tražimo ih. Koju cijenu tražimo? To će saznati onaj koji će htjeti i uložiti u projekt. A što nam je plan? Definitivno bi voljeli da naš proizvod zaživi, da djeca stvarno to počnu koristiti i da se to proširi izvan RH. No, najbitnije nam je da djeca profitiraju s obzirom na to da radimo s društveno-korisne strane. Cijela naša ideja, vizija, cilj, misija tima jest ta da se djeci pomogne i olakša u smjeru bržeg, boljeg i kvalitetnijeg obrazovanja. Što se tiče novaca i ulaganja, to još ne znamo kako ćemo, i za to su nam potrebne relevantne osobe. Međutim, imamo već razrađen poslovni plan, cijene, kretanje, planove…

Martina: Najbitnije je da projekt zaista zaživi i da dođe do djece kojoj je zaista potrebno.

Toma: I moramo naglasiti kako dobivamo veliku podršku od strane Riječke razvojne agencije Porin i Medicinskog fakulteta u Rijeci, StartUpa te bi u skorijoj budućnosti trebali imati investitore.

Što vas očekuje na proljeće na europskom natjecanju StartUp Europe Awards u Bruxellesu?

Josip: To je kulminacija svega, promocija i predstavljanje gdje će doći investitori.

Toma: Nama je plan za taj StartUp pripremiti i ostale slagalice. Za Bruxelles namjeravamo imati 10 različitih slagalica koje bi bile dio jednog seta. Cilj je proizvoditi što više takvih setova različitih slagalica i onda ih distribuirati dalje.

Martina: Ono što bi bilo važno spomenuti jest to da je naš plan svim centrima za slijepe i slabovidne na području Hrvatske omogućiti naše slagalice besplatno.

Dino: Nama je velika želja to osigurati djeci. I naravno ulagati dalje u nove ideje jer kada pričate sa slijepim i slabovidnim osobama saznajete kako su oni stvarno zanemareni. Sav materijal, pribor kojim se služe je zastario i time se nekako nalaze na margini. Postoji zaista puno prostora da se njima pomogne, pogotovo uz nove tehnologije koje dolaze.

Možete li nam reći kakve su statistike u Hrvatskoj po broju slijepih i slabovidnih.

Josip: Statistika u Hrvatskoj prati statistiku u svijetu. Prema WHO statistici 3.5% svjetske populacije je slijepo/slabovidno, 75% nezaposleno, a manje od 40% ne zna Brailleovo pismo što je dosta poražavajuća statistika. S naglaskom na slabovidne s obzirom na to da njih ima više. Djeca koja se rode slijepa primorana su naučiti Brailleovo pismo, no odrasli ljudi misle da je to težak zadatak za njih, nemoguće za naučiti stoga odustanu od borbe.

Toma: Ove slagalice na zabavan i edukativan način omogućuju da se nauči Brailleovo pismo i da se dalje razvijaju ostale sposobnosti.

Gdje se vidite u budućnosti?

Josip: Ne vidimo se u sad u tome da ćemo jednog dana voditi biznis, mi bi radije svi zajedno npr. radili na Hitnoj, nego vodili vlastiti posao. Stoga i imamo kolege ekonomiste koji se tom području mogu više posvetiti.

Postoje li već neke suradnje u koje ste uključeni?

Dino: Ušli smo u suradnju s tiflološkim muzejem grada Zagreba koji je partner projekta „Dodirni umjetnost“ („Touch the art“). Nositelj projekta je Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci, čija je vizija potpuno preuređenje i prilagodba prostora muzeja slijepim i slabovidnim osobama. Tu smo mi uključeni u suradnju i edukaciju ljudi koji rade u muzeju te na koji način slijepim i slabovidnim osobama približiti umjetnost. To je projekt u okviru EU programa koji traje do 2020.g, a u koji je čak uključen i London.

Josip: Također, uključeni smo u  projekt Muzeja grada Rijeke koji priprema taktilne preslike izložbenih primjeraka numizmatičke izložbe „Vrijeme je novac“. Ideja je da mi napravimo 3D modele eksponata (austrougarskih novčića, obveznica…) koji će biti izloženi za slijepe i slabovidne osobe.

Martina: Biti će i suvremeni novac poput novčanice od 100 kn. Slijepa osoba primanjem novca ni ne zna što se nalazi na poleđini, a zahvaljujući tehnologiji 3D printa mi to možemo proizvesti u 3D obliku, stoga osoba može opipati što se nalazi na novčanici.

Josip: Zato pozivamo sve zainteresirane na otvorenje ove interaktivne izložbe koja će se održati u Muzeju grada Rijeke, 16. prosinca s početkom u 19.00 sati.

I za kraj, što možete poručiti?

Toma: Zadovoljni smo svime što smo napravili i želimo se u Bruxellesu prikazati u najboljem svijetlu. Pripreme idu super, taman smo se uigrali u cijelu priču, svatko radi ono što radi najbolje i vjerujemo da će sve biti spremno.

Dino: Svaki dan imamo neki novi izazov, ali nađemo rješenje, učimo po putu, a u timu vlada pozitivna i stvaralačka energija.

Toma: Cilj nam je, između ostalog, pokrenuti studente s Medicinskog fakulteta da se više angažiraju oko inovativnog sektora i znanosti. Na našem fakultetu docent Sven Maričić će voditi Centar za biomodeliranje i inovacije u medicini. Time će se otvoriti prostor za studente medicine da se priključe polju znanosti sa svojim inovacijama i da se to realizira preko StartUpa i uz našu pomoć tom centru. Stoga pozivamo sve studente da se priključe tom projektu.

Martina: I za kraj, želimo se zahvaliti svima na pomoći, podršci i suradnji, pogotovo svim osobama (a ima ih puno) koje su nam izašle ususret i svojim korisnim savjetima utjecali na naš put.

Dino, Martina, Toma i Josip
Dino, Martina, Toma i Josip

Ne preostaje nam ništa drugo, nego cjelokupnom simpatičnom i ambicioznom timu zaželjeti ogromnu sreću, uspjeh i što skoriju realizaciju i ostvarenje postavljenih ciljeva. I naravno, briljiranje u Bruxellesu.