Ivan Božić: Ljudi kojima nitko ne pruža priliku na tržištu rada, kod nas pokazuju da je uz malo truda, prilagodbe i strpljenja moguće pronaći posao

509
Foto: Humana Nova

Ivan Božić radio je kao menadžer u privatnom sektoru i bio izuzetno uspješan u tome, a onda, krenuo je u nešto drugačijem smjeru. Sada, kao upravitelj socijalne zadruge Humana Nova u Čakovcu pomaže društveno isključenim osobama i zapošljava one koji su marginalizirani u našem društvu.

Što je socijalna zadruga Humana Nova i koje su njezine osobitosti?

Socijalna zadruga Humana Nova iz Čakovca je društveno poduzeće, osnovano 2011. godine. Humana Nova vođena je modelom 3BL (model trostruke bilance: okolišnom, društvenom i ekonomskom). Bavimo se sakupljanjem tekstilnog otpada kojem dajemo nove vrijednosti kroz ponovnu uporabu i reciklažu, ali i šivanjem novih proizvoda od lokalno dobavljenih materijala i materijala s eko certifikatom. Zapošljavamo osobe s invaliditetom i druge društveno isključene osobe koje u Humani Novoj svakodnevno stvaraju nove vrijednosti od odbačenih tekstilnih predmeta te nove kvalitetne i inovativne proizvode. Zapošljavanjem marginaliziranih skupina, sakupljanjem tekstila, njegovom ponovnom uporabom i reciklažom te lokalnim suradnjama, aktivno doprinosimo smanjenju siromaštva, održivom razvoju lokalne zajednice te očuvanju prirode.

Tekstilni otpad do nas dolazi kroz suradnju s lokalnim komunalnim poduzećima, ali i donacijom građana. Sav tekstil prolazi kroz proces sortiranja, a najkvalitetniji tekstil prodajemo u našem Second Hand dućanu. Dućan je trenutno zbog COVID-krize zatvoren, ali planiramo ga uskoro ponovno otvoriti. Dio upotrebljivog tekstila predajemo našem kreativnom timu koji od odbačenih tekstilnih predmeta stvara nove reciklirane proizvode, poput pernica, kutica, papuča i dr. Iz tekstila koji ostaje izdvajamo pamučne komade koji rezanjem postaju novi proizvod – industrijske krpe, koje plasiramo prema drvnoj i metaloprerađivačkoj industriji lokalnim poduzećima. Ostatak tekstila predajemo na preradu u Regeneraciju Zabok te se isti koristi za proizvodnju filca. Regeneracija Zabok je tvrtka s kojom smo ostvarili izrazito dobru suradnju. Naime, filc koji proizvedu ponovno završava kod nas na rezanju i pakiranju nakon čega se vraća u Regeneraciju, a oni ga dalje izvoze u Bauhaus i Lux centre diljem Europe. Osim toga bavimo se i šivanjem novih proizvoda od lokalno dobavljenih i eko certificiranih materijala. U našoj šivaoni nastaju majice, duksice, hoodice, platnene vrećice, radna odjela i drugi proizvodi.

Naša osobitost je u tome što zapošljavamo društveno isključene osobe. Kao zadruga njegujemo zajedničke vrijednosti poput samopomoći, demokratičnosti, ravnopravnosti, a najviše su nam u fokusu tolerancija, odgovornost i povjerenje.

primjer
Foto: Humana Nova

Zašto baš socijalna zadruga i društveno poduzeće? Što znače ti pojmovi u kontekstu vašeg djelovanja?

Ideja o osnivanju zadruge posljedica je nekoliko studijskih putovanja po EU, upoznavanja s primjerima dobre prakse u radnoj integraciji te prepoznavanje društvenih i ekoloških problema u lokalnoj zajednici. Svako društveno poduzeće djeluje po modelu trostruke bilance, tj. na ekološkoj (zbrinjavanje tekstilnog otpada), društvenoj (integracija društveno isključenih osoba) i ekonomskoj razini (na ekonomski održiv način) pa je upravo taj oblik poduzetništva bio najbolje rješenje. Osnivači zadruge su, osim Autonomnog centra ACT, bile i 4 udruge osoba s invaliditetom Međimurske županije čiji interes je bio uključivanje njihovih članova na tržište rada. Po uzoru na Mondragon (Španjolska) te COOP talijanski model socijalnih zadruga smatrali smo da je zadruga najbolji oblik jer u njemu prevladavaju vrijednosti poput zajedništva, suradnje, uzajamnosti, sloge, održivosti i načela poput tolerancije, prihvaćanja i poštivanja različitosti, jednakih mogućnosti za sve. Zaposlenike/ce uključujemo i kao zadrugare, što im daje mogućnost donošenja odluka, a to itekako utječe na podizanje razine samopouzdanja što se kasnije reflektira na pristup samom poslu, međusobnoj boljoj komunikaciji, razumijevanju i toleranciji. Dakle, poduzeće smo kao i svako drugo na tržištu, ali svu svoju dobit reinvestiramo natrag u zadrugu.

Kako je došlo do stvaranja Humana Nove i koliko dugo već ona postoji?

U travnju 2021. godine socijalna zadruga Humana Nova obilježit će 10 godina od svog osnutka, do kojeg je došlo kada je 2011. godine Autonomni centar ACT, kao stvaratelj društvenih promjena želio kroz svoje djelovanje odgovoriti na potrebe lokalne zajednice. U to vrijeme u Međimurskoj županiji prepoznata je velika nezaposlenost osoba s invaliditetom, ali i drugih marginaliziranih skupina, pogotovo pripadnika nacionalnih manjina. To je bilo i vrijeme krize kada su propadala poduzeća poput MTC-a i za sobom ostavila veliki broj nezaposlenih žena u poznim godinama i dobrim dijelom s određenim zdravstvenim teškoćama nastalima uslijed napornog rada na normi. Socijalna zadruga osnovana je kao odgovor na tadašnje probleme zajednice.

Humana Nova nastala je prije svega osobnim ulaganjem, učili ste jedni o drugima u hodu i s vremenom je vaša mala zajednica rasla. Kakav je Vaš dojam nakon toliko godina?

Humana Nova nastala je u sklopu projekta koji je provodio ACT, današnja ACT grupa. Ja sam se najprije uključio kao volonter, nakon njezina osnutka, a nakon toga došao i na rukovoditeljsku poziciju. Učili smo o svemu, o društvenom poduzetništvu, o socijalnom zadrugarstvu i o tome kako da tadašnje radnice postanu zadrugari i što to točno znači za sve nas. Imali smo i period kada smo ponavljali tko smo i što radimo, zašto smo ovdje i što želimo postići. Nakon toliko godina, u kojem smo se samo selili 3 puta, a sada rasli čak i kroz korona-krizu, vidim koliko smo dalek put prevalili. No, oduvijek mi je draže gledati prema naprijed, a tamo vidim svjetlu budućnost i perspektivu.

Tko je sve dio socijalne zadruge Humana Nova?

Zadruga broji 27 članova, od toga su članovi 3 udruge osoba s invaliditetom te još 2 privatne osobe, od kojih je jedna predsjednica Skupštine, a preostali broj su zaposlenici/ce Humane Nove. Zadruga pak danas zapošljava 37 osoba, od čega je 21 osoba s invaliditetom, 11 je iz marginaliziranih skupina, odnosno dugotrajno nezaposlene žene, nacionalne manjine i ostale teže zapošljive skupine.

Koliko je izazovno raditi s društveno isključenim osobama?

Kod nas je svaki dan izazov, ali kad znaš s kim radiš, što radiš i zašto to radiš, onda je u svemu prisutna velika doza strpljenja. Važno je u pristupu prema zaposleniku prepoznati njegove kapacitete i kvalitete. Isticanjem tih kvaliteta, osobe vraćaju interes za posao i samopouzdanje koji su izgubili kroz period dugotrajne nezaposlenosti. Kad zaposlenici imaju samopouzdanje, i znaju da ono što rade, rade dobro, postaju sretniji i motiviraniji, što se odražava i na kvalitetu odrađenog posla. To je proces, koji se ne događa preko noći, ali daje dobre rezultate. A kad i sam vidiš da se u čovjeku desila promjena, dobiješ motivaciju za dalje.

Sjećate li se prve osobe s poteškoćama ili invaliditetom koju ste zaposlili? Kako ste se osjećali tada?

Prva osoba s invaliditetom zaposlena u Humani Novoj bila je naša Tea Vukelić, samohrana majka s dijagnozom multiple skleroze, no nisam je osobno ja zaposlio. Radila je u zadruzi prije mene, ali znam da je za nju zaposlenje u Humani Novoj bilo veliko olakšanje s obzirom na ležernije uvjete rada, u kojima je usprkos dijagnozi mogla dostojanstveno zarađivati za život. Naime, kod nas djelatnici ne rade na normi kao u drugim tekstilnim poduzećima.

Prva osoba s invaliditetom koja je došla nakon mene bila je Anita Vidović. Njezin invaliditet odnosio se na gluhoću, a kako bi njoj i drugim zaposlenicima olakšali međusobnu komunikaciju organizirali smo i tečaj znakovnog jezika za sve zaposlene, jer nam je želja bila da se na neki način osjeća prihvaćeno, što smatram da je izrazito važno prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Kakvo je stanje osoba s teškoćama i invaliditetom i društveno isključenih osoba u suvremenom društvu? Koliko teško je takvim osobama pronaći zaposlenje?

Osobe s teškoćama i invaliditetom teško se snalaze na tržištu rada pa time i u društvu. Isto je i s marginaliziranim skupinama, poput nacionalnih manjina, starijih osoba, ali i ljudi koji su dugotrajno nezaposleni. Njima je sve teže pronaći posao. Osobama s invaliditetom izrazito je teško pronaći posao, što zbog manjka samopouzdanja, što zbog predrasuda prema njima koje postoje u društvu. Nekima od njih je potrebno više vremena da bi uopće posao krenuli samostalno tražiti, a pomoć koja im se pritom pruža ne razlikuje se baš od one koja je namijenjena osobama u povoljnijem položaju. Proces integracije ovisi o stupnju i vrsti invaliditeta, no svakako je zahtjevan. Potrebno je poznavati osobu i njezine mogućnosti te joj pronaći mjesto koje joj najviše odgovara, a ne se usmjeriti na nedostatke.

IMG_7014
Foto: Humana Nova

Kako mi kao društvo možemo postati senzibiliraniji prema takvim osobama?

Društvo danas generalno ima preuski kut gledanja, stoga i ne vidi osobu u cjelini. U pozadini toga leži nedovoljna informiranost, strah i neznanje. Ono što svako od nas na osobnoj razini može promijeniti je nezainteresiranost pretvoriti u znatiželju i prihvatiti upravo te različitosti. Drugim riječima, pokušati vidjeti osobu iza invaliditeta, koja kao i svatko od nas ima određene potrebe, vrijednosti i kvalitete. Iz te točke kreću osnovne promjene u odnosu do osoba s invaliditetom ili drugim teškoćama. Tu se stvaraju pozitivna iskustva, a širenjem i povezivanjem pozitivnih iskustava, briše se predznak drugosti. Ono što još možemo je sve više govoriti o tome i isticati pozitivne priče baš na ovakav način. U moru negativnih i stresnih priča, ljudi vole čuti i nešto dobro.

Kako teče proces zapošljavanja društveno isključenih osoba? Razlikuje li se od “uobičajenog”?

Zapošljavanje društveno isključenih osoba ne razlikuje se od klasičnog načina zapošljavanja gdje se osoba javlja na natječaj ili oglas. Ono što mi koristimo prilikom zapošljavanja su mjere HZZ-a – osposobljavanje na radnom mjestu koje traje tri mjeseca, a odvija se uz naše mentorstvo. Osoba kroz taj proces ima kontinuiranu podršku, stječe samopouzdanje i spremna je za daljnje zapošljavanje. Ono što svakako uzimamo u obzir je i prihvaćanje od strane ostalih zaposlenika, odnosno pratimo kako se osoba uklopila u postojeći kolektiv kako bi međusobna suradnja ostala na kvalitetnom nivou.

Koje pogodnosti ima poslodavac prilikom zapošljavanja društveno isključenih osoba?

Pojam društveno isključenih osoba je jako širok pojam, koji se odnosi na osobe s invaliditetom, pripadnike nacionalnih manjina, dugotrajno nezaposlene i druge kategorije. HZZ svake godine nudi mjere za poticanje zapošljavanja marginaliziranih skupina, a iste često koristimo prilikom novih zapošljavanja, naravno, ako kandidati zadovoljavaju uvjete i prijavljeni su na Zavodu za zapošljavanje.

Prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, poslodavac može preko Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ostvariti određene poticaje koji se odnose na subvenciju plaće, sufinanciranje troškova prilagodbe radnog mjesta, uvjeta rada, stručne podrške, obrazovanja i sl. Konačni cilj je maksimalno osnaživanje osobe s invaliditetom.

Koja su Vaša pozitivna i negativna iskustva s osobama s teškoćama i invaliditetom koje rade kod Vas?

U 9 godina zaista je bilo svakakvih situacija, smijeha, suza, različitih emocija. Iskustva su različita, a volimo se prisjetiti onih pozitivnih jer nam ona daju vjetar u leđa. Najpozitivnija stvar u cijeloj priči su reakcije osoba kada stvari malo sjednu na svoje mjesto, kada se snađu u radu, integriraju i shvate što postižu. Jednom kada shvate da imaju priliku ostvariti svoje potencijale, odnosno kada ih počnu ostvarivati, raste im samopouzdanje i javlja se zahvalnost, lojalnost, zajedništvo, a kvaliteta života raste i njihovim najmilijima što su nam nerijetko potvrdili. Ljudi kojima nitko ne pruža priliku na tržištu rada, kod nas pokazuju da je uz malo truda, prilagodbe i strpljenja moguće pronaći posao u kojem će moći odrađivati svoje zadatke, gdje će se osjećati korisno i uključeno, a na način prilagođen njihovim mogućnostima. Nijedno iskustvo ne bih nazvao negativnim iskustvom, već izazovnim, a izazova ima na svakom koraku. Nedostatak upućenosti u poslovanje i njihova osjetljivost koja najčešće proizlazi iz naviknutosti na marginalizirani položaj u društvu nešto su sa čime se svakodnevno treba znati nositi. Trudimo se biti senzibilizirani za potrebe svakog radnika, a s obzirom na to da nas zaista ima različitih s različitim potrebama i sposobnostima, ponekad je to teška zadaća. No, zato nam je tolerancija najvažnija riječ u zadruzi, ispisana velikim slovima na nekoliko mjesta.

Osim osobnog razvoja, dio društveno isključenih osoba neki način treba i „odgojiti“ u vašoj zadruzi pa svoja iskustva i spoznaje odnose doma, u svoju obitelj. Imate li kakav pozitivan primjer toga?

Svaka novozaposlena osoba prilagođava se uvjetima rada u našoj zadruzi i najčešće prolazi proces osposobljavanja. Osoba tako stječe nove radne navike, nova iskustva i spoznaje koje često unose i pozitivne promjene u njen život i život njihovih obitelji. Za mnoge je to preporod. Naš prvi korak u tome je prihvaćanje različitosti osoba s teškoćama, prepoznavanje njihovih kompetencija i kvaliteta te jačanje slabiji strana, odnosno jačanje samopouzdanja osoba s invaliditetom, što dovodi do pozitivnih promjena i u njihovim privatnim životima. Svakako mogu istaknuti primjer naše Paule Horvat, koja se nakon zapošljavanja kod nas dosta osamostalila, počela putovati, više komunicirati s ljudima i što je najvažnije zauzeti se za sebe. To su prepoznali i njezini roditelji. Većini osoba s invaliditetom potrebna je kontinuirana podrška i dnevno usmjeravanje u radu, ali u svemu je važan individualan pristup. Samopouzdanje se gradi, a mi kroz prepoznavanje kvaliteta osobe, prihvaćanje i poticanje upravo to i radimo.

Photo by Ivan Šardi
Foto: Ivan Šardi

Često se takvim osobama treba u radu pristupati individualno zbog specifičnosti teškoća, ali opet ta osoba mora biti i dio kolektiva. Na koji način to uspijeva u vašoj Zadruzi s obzirom na radne zadatke koji se trebaju obaviti?

Tako je, svaki je pojedinac jedan svijet koji je potrebno poznavati da bi se znalo što on može pružiti kolektivu i kako se u njemu snalazi. To snalaženje u kolektivu je jako bitna stavka, kao i zajedništvo. Isto je i s obavljanjem radnih zadataka, za svakog pojedinca najprije promatramo kako i što on može raditi te gdje se najbolje snalazi. Jednom kada mu nađemo to mjesto, radimo na tome da to funkcionira što bolje. U tome nam pomaže naša socijalna radnica koja razgovara s ljudima individualno i grupno.

Je li teško usaditi radne navike osobama koje su društveno isključene? Postoji li kakva stručna podrška vezano uz to?

Jest, puno je teže usaditi radne navike osobama koje nisu dosad imale prilike iskusiti rad, a mnogima je to prvo zaposlenje. Neki od njih su naviknuti na to da im se pomaže oko više toga nego što im je zapravo potrebno, pa se nerijetko javlja ‘gotovanski’ pristup poslu. No, odgovornost je riječ koju često spominjemo i naglašavamo, imamo je čak napisanu i na oglasnoj ploči, odmah nakon tolerancije. Dakle, odgovornost prema poslu je nešto što gradimo i jasno ističemo, a da pritom ne stvaramo pritisak ako netko nešto ne može. Zaposlenici nisu na normi, već obavljaju poslove u skladu s njihovim mogućnostima. Stručnu podršku imamo iznutra, i to tako što smo zaposlili socijalnu radnicu koja pomaže u svemu što se tiče snalaženja osoba s invaliditetom u radu.

Je li Humana Nova prva socijalna zadruga u Hrvatskoj?

Prve zadruge u Hrvatskoj bile su štedno-kreditne, osnovane po uzoru na tadašnje njemačke zadruge, a prva kod nas bila je osnovana na Korčuli još 1864. godine. Humana Nova nije prva socijalna zadruga u Hrvatskoj, no svakako je danas reprezentativan primjer tj. primjer dobre prakse na Europskoj razini. Kroz povijest se zbog propadanja raznih poljoprivrednih zadruga u ljudima stvorila neka doza nepovjerenja prema takvoj vrsti poslovanja. Mogu reći i da ljudi uopće ne znaju na koji način same zadruge funkcioniraju i koliko bi mogle biti isplative i korisne za društvo i za njegov razvoj. Tome definitivno ide u prilog i nepostojanje zakonodavnog okvira i jasno definiranih pravila poslovanja zadruga u Hrvatskoj. U svijetu je priča ipak malo drugačija, postoje zakoni i sustavna podrška u poslovanju zadruga. Proučavajući kako stvari funkcioniraju u drugim zemljama i kroz razna studijska putovanja vidjeli smo da je moguće, što nam je bila dodatna motivacija za rad.

Kakvo je stanje sa socijalnim zadrugama u svijetu?

Socijalne zadruge su u svijetu popularnije nego u Hrvatskoj, gdje još uvijek postoji stigma vezana uz taj oblik poduzeća. Svjetski primjeri pokazuju da zadrugarstvo može biti itekako isplativo, posebno u državama u kojima postoji dobar zakonodavni okvir i porezna politika koja zadrugarima olakšava postojanje. I sama Humana Nova inspirirana je najpoznatijom zadrugom na svijetu, španjolskim Mondragonom i talijanskim modelom socijalnih zadruga COOP. Članovi smo RREUSE mreže, koja obuhvaća sva društvena poduzeća u Europi, od kojih su neki organizirani kao zadruga. Kroz RREUSE mrežu imamo prilike upoznati primjere izvana, što nas inspirira, naravno u okvirima našeg stanja koliko je to moguće.

Humana Nova je i dobitnik mnogih nacionalnih i međunarodnih nagrada.

Humana Nova je još 2013. godine osvojila nagradu „Ključna razlika“, čiji je cilj prepoznavanje i promocija poslodavaca s kvalitetnim praksama u uključivanje raznolikosti u radno okruženje. Nagradu smo osvojili u kategoriji ravnopravnosti osoba s invaliditetom. Naš rad i doprinos zajednici prepoznat je i kroz dodjelu nagrade „Metro zvijezda zajednice“. 2016. godine, kao upravitelju Socijalne zadruge Humana Nove dodijeljena mi je Nagrada PONOS Hrvatske za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Od strane europske „REEUSE Mreže“ dobili smo priznanje za najbolji sustav sakupljanja i oporabe i tekstila u Europi. Radi se o lokalno zaokruženom sakupljanju i oporabi tekstila i odjeće, gdje između ostalog suradnju ostvarujemo sa tvrtkom koja se bavi proizvodnjom filca, „Regeneracijom“ Zabok. U 2020. godini osobno sam proglašen drugim najboljim menadžerom društvenih poduzeća za radnu integraciju u Europi. Nagradu dodjeljuje ENSIE mreža koja povezuje društvena poduzeća za radnu integraciju. A osobno mi je to potvrda vlastitog uspjeha u radu, novi vjetar u leđa i dodatna motivacija za rast i daljnji razvoj.

Sve ove nagrade su znak i potvrda da idemo u dobrom smjeru i daju vjetar u leđa, dodatnu motivaciju da budemo još bolji i dokažemo da je sve moguće.

iz šivaone2
Foto: Humana Nova

Do sada ste ostvarili i mnogo suradnji i partnerstva. Možete li navesti nekoliko najznačajnijih za Vas?

Danas imamo suradnje s preko 90 poduzeća, isključivo iz privatnog sektora. Erste banka, PWC, PWC Savjetovanje, Ikea, Decathlon, Carlsberg Croatia, Belupo, Pernod Ricard, Regeneracija Zabok, Sobočan, Tehnix, LPT, Metss, Čakovečki mlinovi, EKO Međimurje, Elfs, Dubioza Kolektiv… Također, raste i izvoz – jedan od kontinuiranih kupaca je i IG Metall, najveći njemački metalni sindikat. Suradnja Decathlon Hrvatska i Humane Nove je osvojila prvo mjesto na internom Decathlon Global projektu društveno odgovornog poslovanja. Ikea nam je također važan partner. Lokalna suradnja sa Sobočan d.o.o. i njihovim projektom Movo nam je izuzetno bitna jer je lokalna.

Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli vezano uz Humana Novu?

Izazovi su svakako višestruki, a vezani su uz sam razvoj Humana Nove, kao zadruge, kao društvenog poduzeća za radnu integraciju te kao organizacije koja se bavi zbrinjavanjem tekstilnog otpada. Problem se uvijek vraća na sustav i nejasne zakonodavne okvire u sva tri područja našeg djelovanja. No usprkos tome, snalazimo se, rastemo i sami stvaramo i kreiramo promjene i širimo društveni utjecaj. Nekad je to bilo puno teže, ali sada je naš rad svakim danom sve više prepoznat kao dobar za društvo i zajednicu.

Na koji način Zadruga doprinosi održivom razvoju lokalne zajednice i smanjenju siromaštva?

Zadruga doprinosi održivom razvoju lokalne zajednice na više načina. Na lokalnoj razini sakupljamo tekstil, u suradnji s komunalnim poduzećima s područja sjeverozapadne Hrvatske i na taj način lokalnu zajednicu rješavamo otpada te vrste. Više od 95 % sakupljenog tekstila se reciklira, dok ostatak ide u prodaju kroz naš Second Hand shop ili kao donacija najpotrebitijima. Iz sakupljenog tekstila sortiramo pamuk koji režemo na industrijske krpe koje ponovno plasiramo na tržište za industrijski sektor. Dio tekstila koristimo kao osnovu u izradi novih proizvoda – raznih torbica, vrećica, papuča, kuta…

Osim toga, zapošljavamo ljude koje, zapravo, nitko ne želi zaposliti i koji su samim time potisnuti na rub siromaštva. Oni lokalnoj zajednici teško imaju prilike doprinijeti, a na ovaj način uključuju se u rad za bolju zajednicu te nisu više besposleni po tom pitanju. Važno je spomenuti i da npr. materijale dobavljamo lokalno, isto kao što težimo uvijek pronaći rješenje za lokalne suradnje.

Humana – zajednička slika
Foto: Humana Nova

Koji su planovi za budućnost?

Planova za budućnost ima puno. Uskoro nam slijedi pokretanje novoosnovane podružnice u Dugoj Resi gdje je dugoročno cilj stvoriti centralno mjesto za prikupljanje tekstilnih u RH, te također dalje zapošljavati osobe s invaliditetom i druge društveno isključene osobe. Rastemo po pitanju partnerstva i suradnji, a širi se i naš proizvodni asortiman i asortiman usluga. Cilj nam je stvoriti bolju budućnost za društvo, okoliš i zajednicu, naš model kružne ekonomije proširiti novim djelatnostima i dublje djelovati na procesu integracije društveno marginaliziranih skupina ljudi. Također jedan od ciljeva je i razviti Centar za radnu integraciju.

Komentari