Emocionalna inteligencija

169

Stručno znanje i visok kvocijent inteligencije (IQ) važni su za napredovanje u poslu, ali se odlučujućom pokazala vještina upravljanja vlastitim osjećajima i razumijevanje osjećaja drugih ljudi.

U Americi su 1999. godine provedena istraživanja s ciljem utvrđivanja što je to po čemu su najuspješniji menadžeri razlikuju od ostalih. Svima zajednička bila je visoka razina stručnog znanja. Jedino po čemu su se vrhunski menadžeri izdvajali bio je visok stupanj emocionalne inteligencije. Emocionalna inteligencija je sposobnost upravljanja vlastitim osjećajima i razumijevanje osjećaja drugih ljudi, s ciljem uspostavljanja učinkovitih odnosa s osobama različitih karakternih struktura.

Uz pomoć emocionalne inteligencije moguće je prepoznati vlastite emocionalne karakteristike i shvatiti kako one utječu na ponašanje u privatnom i poslovnom životu. Emocionalno inteligentne osobe svjesne su svog utjecaja na okolinu, one znaju što pokreće druge ljude i kako ostvariti uspješnu komunikaciju.

Tko je svjestan samog sebe, može prepoznati neki osjećaj već pri njegovu nastanku. Kako biste sami sebe razumjeli, potrebno je stvoriti određeni odmak prema samom sebi i promatrati vlastite osjećaje. Naime tko ne prepoznaje svoje osjećaje, postaje njihov rob.

Svi posjedujemo emocionalne sposobnosti. One su u ljudskoj prirodi, ali ponekad nisu razvijene. Neke ljude preplave osjećaji i oni im se bespomoćno prepuštaju. Vjeruju da nemaju utjecaja na vlastiti emocionalni život i ništa ne poduzimaju da promijene loše raspoloženje. Uspješni ljudi svojim osjećajima svjesno upravljaju. Pozorno prate kako su raspoloženi te koriste svaki osjećaj koji im je na raspolaganju. Kad smo bijesni možemo napasti ili vikati ili se povući i šutjeti. Dakle, iako smo obuzeti snažnim osjećajima, imamo mogućnost izbora. Kad imamo mogućnost izbora, možemo bolje donositi odluke i tako biti uspješniji u poslovanju i životu uopće.

Još od djetinjstva naše osjećaje nisu ozbiljno shvaćali. Je li vam poznata ova situacija: dijete padne, prestraši se, zaboli ga i počne plakati. Majka odmah kaže: “Zašto plačeš? Nije ti ništa. Prestani se derati!”. U obitelji, školi i društvu trebali smo savršeno funkcionirati. Prevelika emocionalnost nije bila popularna. I tako smo naučili potiskivati i sve teže prepoznavati svoje osjećaje, pa čak i one pozitivne kao što su sreća i zaljubljenost. Iako često nismo u kontaktu sa svojim osjećajima, oni nas prate kroz život i ponekad se pokazuju u vrlo neugodnim oblicima kao što su izljevi bijesa, snažni osjećaj straha, psihosomatske bolesti, tjeskoba, depresija… Tijelo nam šalje jasne znakove da nešto radimo protiv sebe. Prepoznavanje ovih znakova od izuzetne je važnosti kako bismo pravovremeno mogli djelovati i zadržati svoje psihičko i fizičko zdravlje.

U komunikaciji osjećaji imaju veliku ulogu. Tko prepoznaje osjećaje, pokazuje i razumijevanje za druge ljude. U jednom istraživanju Albert Mehrabian otkrio je da u komunikaciji riječi utječu samo 7% od cjelokupnog dojma. 38% otpada na ton glasa i moduliranje. Preostalih 55% odnosi se na mimiku lica i gestikulaciju. Najčešće smo nesvjesni svog govora tijela i emocija koje ga prate. Pomno promatranje tuđih pokreta i ekspresija može nam puno više reći o sugovorniku, nego dok samo slušamo sadržaj njegovih riječi. Isto tako prepoznavanje svojih vlastitih emocionalnih stanja tijekom komunikacije daje nam prednost, jer imamo mogućnost izbora ponašanja umjesto da se pasivno prepustimo nesvjesnim refleksima i osjećajima da nas obuzimaju i vode.

Naše emocionalne sposobnosti odlučuju o tome koliko se učinkovito odnosimo prema sebi i drugima, a time nam pokazuju koliko smo poslovno i privatno uspješni.

Irena Jurjević
www.filaks.hr

Komentari