Otok Unije želi se izdvojiti iz Primorsko-goranske županije i Grada Malog Lošinja te pripojiti Općini Medulin i Istarskoj županiji. Podsjetimo, otok Unije ima oko 40-ak stanovnika, a povezanost s Lošinjem i kopnom jedan je od najvećih problema stanovnika.
Načelnik Vijeća Mjesnog odbora Unije Robert Nikolić najavio je mogućnost raspisivanja referenduma o izdvajanju Unija iz sastava Primorsko-goranske županije i Grada Malog Lošinja.
“Svugdje u svijetu, kada je riječ o hitnom medicinskom prijevozu životno ugroženih pacijenata, vrijedi pravilo zlatnog sata, unutar kojega pacijent treba stići do bolnice, što značajno povećava izglede za preživljavanje. Samo kod nas na Unijama vrijedi pravilo zlatnog dana, ili zlatna dva-tri dana, ako je vrijeme loše. Zašto? Pa zato što, da bi helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva došao po pacijenta, liječnik treba potvrditi da je on životno ugrožen, a mi liječnika nemamo.
U takvim situacijama prvo liječnik mora doći brodom iz Malog Lošinja udaljenog 16 nautičkih milja (gotovo 30 kilometara, op.a.), postaviti dijagnozu, a tek onda zvati helikopterski hitni prijevoz.
Sve to pod uvjetom da vremenske prilike uopće dopuštaju plovidbu od Malog Lošinja do Unija pa sad vi izračunajte koliko to sve skupa traje i kolike su šanse da pacijent živ stigne do bolnice, čak i ako helikopter dođe po njega ili ga pak brodom prebace opet natrag do Lošinja pa ga tamo “pokupi” helikopter”, rekao je za Novi list načelnik Vijeća Mjesnog odbora Unije Robert Nikolić.
“Nas je ostalo četrdesetak. U školi više nemamo niti jedno dijete, a nemamo ni predškolske djece. Svake godine gubimo po pet ili više stanovnika, što znači da će nas za deset godina biti možda dvadeset, a tada ćemo još teže opravdati zahtjeve za bilo čime. Od Unija je napravljen geto u kojemu ljudi umiru, a nitko se ne rađa niti ne dolazi ovdje živjeti. Možemo šutjeti i umrijeti, iseliti se, ili pokušati nešto promijeniti.
Naši su zahtjevi jasni. Želimo noviji i bolji brod koji će moći ploviti i po nešto lošijem vremenu i koji će imati dovoljno teretnog prostora za sve što nam treba, uključujući i prostor za hlađene terete, jer meso, mliječni proizvodi i druga kvarljiva roba ljeti ovdje brodom Premuda, starim sedamdeset godina, dolazi zagrijana na četrdeset stupnjeva. Također, tražimo barem povremenu trajektnu liniju, kako bismo mogli direktno dopremiti građevinski materijal, namještaj, hranu za stoku i druge veće stvari. Uzgajam istarska goveda, imamo 39 krava plus junce i telad, sve zajedno sedamdesetak grla, kojima zadnje dvije godine treba sijeno i druga hrana, zbog suše. Šleper sijena koji oni pojedu za nekoliko dana stoji dvostruko više nego drugdje, jer ga treba dovesti u Lošinj, prekrcati na brod i dovesti na Unije. Isto je i s ovčarima na otoku koji hranu za ovce plaćaju puno skuplje nego bilo gdje drugdje. Dobili smo novu rivu, a jedino mi, Susak i Srakane nemamo trajektnu liniju. Ne tražimo da linija plovi svaki dan, nego zimi jednom u tjedan ili dva, a ljeti, kad je ovdje gotovo tisuću ljudi, možda dva-tri puta tjedno. Također, želimo da se oformi adekvatna helikopterska hitna služba, jer sad kod nas helikopter ne dolazi, kao i da se riješi pitanje vlasničkih odnosa na nekadašnjem aerodromu koji je zbog toga već godinama zatvoren. Već gotovo dvadeset godina pišemo svima, ministarstvima, županiji, Gradu, ali sluha za naše probleme nema, a u međuvremenu stanovništvo se iseljava ili umire. Svi naši zahtjevi za uvođenjem trajektne linije iz Jadrolinije su odbijeni, o novom brodu isto ni riječi. Zbog svega toga smo počeli razmišljati o izdvajanju iz Grada Malog Lošinja i Primorsko-goranske županije, kako bi javnost saznala za naše nedaće i da napravimo pritisak na Vladu, županiju i Grad da se stvari pomaknu s mrtve točke”, nadodaje za Novi list.
L.B.
Komentari