Znanstvenici su stvorili sićušne žive robote od ljudskih stanica koji se mogu kretati u laboratorijskoj posudi i možda jednog dana mogu pomoći u zacjeljivanju rana ili oštećenog tkiva, prema novoj studiji.
Tim sa Sveučilišta Tufts i Wyss instituta Sveučilišta Harvard ove su kreacije nazvali antrobotima. Istraživanje se nadovezuje na raniji rad nekih od istih znanstvenika koji su napravili prve žive robote ili ksenobote od matičnih stanica dobivenih iz embrija afričke žabe s kandžama (Xenopus laevis).
“Neki su ljudi mislili da se značajke ksenobota uvelike oslanjaju na činjenicu da su embrioni i vodozemci”, rekao je autor studije Michael Levin, profesor biologije Vannevar Bush na Tufts School of Arts & Sciences. “Ovo nema nikakve veze s žabom. Mislim da je to mnogo općenitije svojstvo živih bića,” rekao je. “Ne shvaćamo sve sposobnosti koje naše vlastite tjelesne stanice imaju.”
Dok su bili živi, antroboti nisu bili punopravni organizmi jer nisu imali puni životni ciklus, rekao je Levin.
“To nas podsjeća na te oštre binarne kategorije s kojima smo operirali: Je li to robot, je li to životinja, je li to stroj? Takve nam stvari ne služe baš dobro. Moramo prijeći dalje od toga.”
Istraživanje je objavljeno u četvrtak u časopisu Advanced Science.
Kako su ih napravili?
Znanstvenici su konstruirali žive robote koristeći donirane ljudske stanice dušnika. Te su im stanice najbolje odgovarale jer su lako dostupne zbog istraživanja covida i plućnih oboljenja, ali i zbog njihovog oblika, koji robotićima omogućuje pokretnost.
Naime, stanice dušnika prekrivene su tankim izdancima koji nalikuju dlačicama (cilijama) i talasaju se naprijed-natrag. Oni obično pomažu stanicama dušnika da istisnu sićušne čestice koje bi mogle zasmetati plućima. Prijašnje studije pokazale su da ove stanice mogu tvoriti organoide – nakupine stanica koje se često koriste prilikom istraživanja.
Različiti oblici i veličine
Biologinja Gizem Gumuskaya sa Sveučilišta Tufts eksperimentirala je s kemijskim sastavom uvjeta rasta trahealnih stanica i pronašla način da potakne cilije na organoidima da se okrenu prema van. Organoidi su nakon nekoliko dana postali pokretni, a “dlačice” su se ponašale poput vesla.
“Ništa se nije dogodilo prvog, drugog, četvrtog ili petog dana. Sve do sedmog. Kao kod cvjetanja cvijeta. Sedmog dana cilije su se okrenule i bile su izvana”, kazala je Gumuskaya. Znanstvenici navode da je svaki antrobot nastao iz jedne stanice i da nisu svi bili identični.
Izgleda da su ovi robotići imali svojevrsnu “osobnost”. Neki su bili sferični i potpuno prekriveni trepetljikama, dok su drugi bili više u obliku izdužene lopte i nepravilno prekriveni “resicama”. Čak su se i kretali na različite načine – neki u ravnim linijama, neki u uskim krugovima, dok su se drugi migoljili. U laboratorijskim uvjetima preživjeli su do 60 dana.
Medicinska primjena
Levin i Gumuskaya htjeli su otkriti mogu li antroboti imati medicinsku primjenu. Stoga su za početak istražili mogu li se kretati preko oštećenih ljudskih neurona uzgojenih u laboratoriju. Iznenadili su se kada su vidjeli da antroboti potiču rast oštećenog područja neurona. Navode kako za sada ne razumiju mehanizam iza zacjeljivanja, ali da je definitivno zabilježen takav potencijal.
Znanstvenici su naglasili kako antroboti ne predstavljaju etički ili sigurnosni problem jer nisu napravljeni od ljudskih embrija niti su na bilo koji način genetski modificirani. “Mogu preživjeti u vrlo ograničenom okruženju tako da ne postoji mogućnost da ‘pobjegnu’ iz laboratorija. Imaju i svoj životni vijek, nakon nekoliko tjedana se biorazgrade bez problema”, kazao je Levin.
Izvor: CNN
Komentari