Zima meteorološki tek treba dostići svoj vrhunac, ali na astronomskoj razini već su se dogodile velike promjene. Nakon zimskog solsticija, dani se postupno počinju produljivati, simbolizirajući povratak svjetlosti.
Ove godine zimski solsticij pao je na 21. prosinca, kada je Sunce u podne bilo na najnižoj točki na nebu i provelo najmanje vremena iznad horizonta. Od tog dana Sunce se polako penje sve više, a dani postaju dulji, sve do ljetnog solsticija kada se ovaj trend preokreće.
Kroz ljudsku povijest ovaj proces simbolizirao je novi početak, nadu i obnovu. U zapadnoj kulturi povezan je s drevnim običajima i kršćanskom tradicijom. Proslava zimskog solsticija u antičkom Rimu bila je obilježena praznikom Sol Invictus ili “Nepobjedivog Sunca”. Održavala se 25. prosinca, kada se slavilo rođenje novog Sunca te označavao početak duljih dana i povratak svjetlosti.
Kršćanstvo je, tijekom širenja u Rimskom Carstvu, prihvatilo taj datum za slavlje Kristova rođenja, čime se simbolika svjetlosti prenijela na novi religijski kontekst. Isus Krist naziva se “Svjetlom svijeta”, a Božić se slavi kao pobjeda svjetlosti nad tamom, slično kao i kod proslave Sol Invictusa.
U danima neposredno nakon solsticija, na našim geografskim širinama produljenje dana je minimalno, svega 10-15 sekundi dnevno. Međutim, već početkom siječnja trajanje dnevnog svjetla povećava se za otprilike 1 do 1.5 minuta dnevno.
Krajem siječnja taj tempo ubrzava na oko 2 minute dnevno, dok u veljači dani postaju dulji za čak 2.5 minute dnevno. Ovo postupno produljenje donosi psihološku utjehu tijekom zimskih mjeseci, a osobito je bilo važno u prošlosti kada su zime bile duge i oskudne.
Ovaj astronomski fenomen nije samo znanstveno značajan, već i kulturno i duhovno važan. Kako priroda ulazi u novi ciklus obnove, tako i mi možemo ovo vrijeme iskoristiti za planiranje vlastitih novih početaka, donosi IstraMet.
Komentari