Prvi slučaj potpomognutog samoubojstva u Italiji. Federico Carboni: Ispisali smo stranicu u povijesti Italije

53

Više od godinu dana mediji obavještavaju Talijane o mukama 44-godišnjeg muškarca poznatog samo kao “Mario” dok je pokušavao okončati svoj život potpomognutim samoubojstvom uz pomoć liječnika. Paraliziran prije 12 godina u prometnoj nesreći, “Mario” se suočio s nizom pravnih, birokratskih i financijskih prepreka u potrazi za smrću.

Otkriven pravi identitet nakon smrti

U četvrtak je “Mario”, koji je po prvi put identificiran pod svojim pravim imenom, Federico Carboni, okončao svoj život. Njegov pravi identitet otkriven je nakon njegove smrti, prema njegovoj želji. Preminuo je u svom stanu nakon što je uzeo smrtonosnu tekućinu pomoću odgovarajuće sprave, što je stajalo 5.000 eura, za koje je Udruga Luca Coscioni organizirala prikupljanje donacija. Riječ je o prvom potpomognutom samoubojstvu uz legalnu pomoć, koje se odvilo u njegovom domu u središnjem talijanskom lučkom gradu Senigalliju.

G. Carboni, neoženjeni vozač kamiona, bio je okružen svojom obitelji, prijateljima i ljudima koji su mu pomogli da postigne svoj cilj, uključujući dužnosnike Udruge Luca Coscioni, grupe za zagovaranje prava na smrt koja mu je pomagala tijekom posljednjih 18 mjeseci.

Na konferenciji za novinare u četvrtak poslijepodne, Filomena Gallo, nacionalna tajnica udruge, pročitala je pismo koje je gospodin Carboni napisao prošlog mjeseca.

“Nije mi lako oprostiti se od života jer je divan i imamo samo jedan život. No nažalost nije išlo drugačije. Učinio sam sve što je moguće da se oporavim, a sada sam potpuno iscrpljen – mentalno i fizički. Nemam nikakvu samostalnost u svakodnevnom životu, u svemu ovisim o drugima, ja sam poput čamca kojeg nosi more. Svjestan sam svog fizičkog stanja i budućnosti koja bi me očekivala te sam u potpunosti miran u svezi moje odluke. S Udrugom Luca Coscioni branili smo se napadajući i napadali braneći se, ispisali smo stranicu povijesti Italije te sam ponosan i čast mi je da sam bio uz njene članove. Sada sam napokon slobodan i mogu poletjeti kamo želim”, stoji u njegovom pismu.

G. Carboni se borio, iako mu se zdravlje pogoršavalo, rekla je gospođa Gallo. “Federico je želio iskoristiti svoje pravo na slobodan izbor u Italiji i bio je svjestan da će njegov otpor biti pravo, sloboda koju će ostvariti svi”, rekla je.

Slučaj g. Carbonija naglašava niz proturječnosti i ograničenja talijanskog zakonodavstva koje aktivisti za pravo na smrt desetljećima izazivaju u zemlji koja je sjedište Rimokatoličke crkve te koja ima značajan utjecaj na bioetiku.

Talijanska sudska presuda proglasila je potpomognuto samoubojstvo dopuštenim u Italiji pod određenim ograničenim okolnostima, ali ne postoji zakon koji ugrađuje tu praksu, što je gospodina Carbonija dovelo do kašnjenja.

Ako su u mogućnosti, smrtno bolesni Talijani mogu otputovati u Švicarsku da okončaju svoje živote, ali to je skupo i, u većini slučajeva, fizički izazovno putovanje

Marco Cappato, blagajnik udruge Coscioni, rekao je da je, kada ga je gospodin Carboni prvi put kontaktirao prije dvije godine, planirao otići u Švicarsku da okonča svoj život. Umjesto toga, odlučio je ostati u Italiji. “Ove dvije godine tvrdoglavosti i odlučnosti” omogućile su gospodinu Carboniju da bude ponosan što je “prva osoba u Italiji koja je dobila medicinsku pomoć za dobrovoljnu smrt”, rekao je gospodin Cappato.

Talijanski je parlament 2017. godine usvojio zakon kojim odraslim osobama daje pravo odlučivanja o medicinskoj skrbi na kraju života, uključujući uvjete pod kojima mogu odbiti liječenje koje spašava i održava život, uključujući umjetnu prehranu, hidrataciju i ventilaciju.

U značajnoj presudi iz 2019. godine, talijanski ustavni sud rekao je da se potpomognuto samoubojstvo ne može smatrati zločinom sve dok su ispunjeni određeni uvjeti.

Od suda je zatraženo da donese odluku o optužnici g. Cappata, koji je 2017. pomogao slijepom i kvadriplegičaru na održavanju života da ode u švicarsku kliniku koja pruža potpomognuto samoubojstvo. G. Cappato je na sudu u Milanu optužen za poticanje na samoubojstvo, što nosi kaznu do 12 godina zatvora.

Četiri uvjeta koje osoba mora ispunjavati za potpomognuto samoubojstvo

Ustavni sud je presudio da se u nekim slučajevima pomaganje nekome ne može smatrati kaznenim djelom ako osoba koja traži pomoć ispunjava četiri uvjeta: mora imati punu psihičku sposobnost i bolovati od neizlječive bolesti koja uzrokuje tešku i nepodnošljivu tjelesnu ili psihičku nevolju. Također su ih morali održavati na životu tretmanima za održavanje života.

Slučaj g. Carbonija odražava zakonodavnu prazninu u Italiji kada je riječ o takvim pitanjima.

Ranije ovog tjedna Fabio Ridolfi, 46-godišnjak koji je bio paraliziran 18 godina, preminuo je u palijativnoj skrbi nakon što se njegov zahtjev za potpomognutim samoubojstvom odugovlačio. Nakon što je mjesecima lobirao – čak je prošlog mjeseca objavio srceparajući video u kojem je tražio od države da mu pomogne da umre – odbio je daljnje liječenje. Umro je u ponedjeljak.

Rimokatolička crkva se čvrsto protivi potpomognutom samoubojstvu i eutanaziji, koje je nazvala “suštinski zlim” djelima “u svakoj situaciji ili okolnostima”. Papa Franjo je u brojnim prilikama ponovio ovaj stav, iako je bio nijansiraniji kada je riječ o agresivnom liječenju.

Čak ni Nacionalni odbor za bioetiku, koji obavještava vladu i medicinski establišment o raznim pitanjima, nije mogao doći do konsenzusnog mišljenja kada je ispitao to pitanje prije nekoliko godina.

Izvor: NY Times

L.B.

Komentari