Alain Delon, francuski glumac, producent i pisac preminuo je u 88. godini.
“Preminuo je mirno u svom domu u Douchyju, okružen sa svoje troje djece i svojom obitelji“, stoji u priopćenju obitelji. Delon se posljednjih godina borio s lošim zdravljem.
Rođen u Sceauxu, predgrađu južno od Pariza, Delon je imao burno djetinjstvo obilježeno razvodom roditelja i čestim izbacivanjima iz škole, prije nego što je služio u francuskim marincima u Indokini i kasnije se bavio povremenim poslovima u Parizu.
Prvi put se pojavio na filmu 1957., glumeći ubojicu u trileru “Quand la femme s’en mêle”.
Ovo je trebala biti prva od mnogih uloga antijunaka za Delona, koji je postao glavna figura u europskim filmovima 1960-ih, radeći s tako hvaljenim redateljima kao što je René Clément (“Plein Soleil”, 1960., pod nazivom “Purpurno podne” ” u Sjedinjenim Državama), Luchino Visconti (“Rocco i njegova braća,” 1960., i “Leopard”, 1963.) i Jean-Pierre Melville (“Le Samouraï,” 1967.).
Također se pojavio u mnogim produkcijama na engleskom jeziku, uključujući antologijski film “The Yellow Rolls-Royce” (1964.) i vesterne “Texas Across the River” (1966.) i “Red Sun” (1971.), ali nije uspio ponoviti postigao uspjeh u europskoj kinematografiji.
Delon je osvojio nagradu César, francuski ekvivalent Oscara, za najboljeg glumca 1985. za ulogu alkoholičara u filmu “Naša priča” Bertranda Bliera. Također je bio nominiran za Zlatni globus za svoju ulogu strastvenog, siromašnog Tancredija u “Leopardu”.
Njegova je zvijezda izblijedjela u kasnijim godinama, ali se ponovno pojavio na televiziji na prijelazu stoljeća, glumeći veterane detektiva u dvije miniserije: “Fabio Montale” (2002.) i “Frank Riva” (2003.-04.).
Godine 2005. Delon je proglašen časnikom francuske Legije časti za svoj doprinos svjetskom filmu.
Bio je u braku s glumicom i modelom Nathalie Delon od 1964. do 1969. i par je imao jedno dijete, Anthonyja.
Delon je imao još troje djece: sina Christiana Boulognea s pjevačicom i glumicom Nico te Anouchku Delon i Alain-Fabiena Delona s nizozemskom glumicom Rosalie van Breemen.
Izvor: CNN
Komentari