Epidemija nasilja koju nitko ne zaustavlja

54

U 274 dana ove godine u Americi su bile 294 pucnjave, od čega 45 u školama i na sveučilištima. Da, dobro ste pročitali! 45 pucnjava ove godine u obrazovnim ustanovama, čak 142 od medijski jako eksponiranog masakra u Newtownu.

U jučerašnjoj, najnovijoj pucnjavi u Oregonu (jednoj od država koje dozvoljavaju nošenje oružja i na fakultetima) najmanje 13 mrtvih i preko 20 ranjenih, barem tako navode zadnji izvještaji. Političari se sada po internetu mole za žrtve, umjesto da donesu žešće zakone kontrole, a udruga vlasnika oružja NRA i njima slični ne misle da su tisuće mrtvih godišnje dovoljne da zaustavi industriju tešku 30 milijardi $.

I očito su u pravu, jer ne postoji volja za promjenama. Više od jedne masovne pucnjave dnevno nije samo statistika nedostojna jedne razvijene zemlje, to je apsurd koji vrišti do neba. Sama pomisao da je ubijanje postalo normalna, očito nezamjetna dnevna pojava je tragedija unutar tragedije. Do koje granice ide ta ludost, gdje su granice empatije onih koji to mogu promijeniti?

Zamislite samo što bi se dogodilo da toliko američke djece strada igdje drugdje u svijetu. Pomakli bi nebo i zemlju da to zaustave, nađu i kazne odgovorne. A ovako, djecu im ubijaju u vlastitim školama, doslovce iz dana u dan. I ništa.

Do koje mjere ta ludost ide svjedoči još jedan primjer. Jedna je studentica tvitnula za vrijeme jučerašnje pucnjave, odmah su skočili TV producenti i novinari da im se javi. Jer bitne su ekskluzive i prioriteti, njihova briga za njeno dobro ne zvuči previše uvjerljivo.

ludilo

Bez riječi.

B.Ž.

Komentari