Uskoro s Opatijske rivijere na Učku za 10 minuta? Do kraja 2020. ishodovat će se dozvola za izgradnju žičare

28

Planina Učka oduvijek pruža izazov osvajanja najvišeg vrha – Vojaka zbog strmine i putova koji vode naokolo. Iz povijesnih dokumenata pohranjenih u Državnom arhivu Rijeka možemo iščitati 1873. godinu kao početak nauma o povezivanju morske obale i planine. Ipak, godina 1884. uzima se kao referentna zbog prvih turističkih posjeta planini čime se intenzivnije razmatra problem lakšeg pristupa planini.

Afirmacijom Opatije na prijelazu 19. u 20. stoljeća kreću pristizati prvi austrijski prijedlozi za povezivanje obale s Učkom. Prvi projekt kojim bi se svladao uspon na planinu obuhvaćao je rutu Opatija – Učka i Lovran – Učka, čija je dužina pruge ukupno iznosila 11 100 metara, a samo povezivanje ostvarilo bi se zupčanom željeznicom s adhezivnim pogonom. Ipak, ovom rutom ne bi se osvojila najviša točka Učke. Za prugu Lovran – Učka otkupljeno je posebno zemljište, a gradnja povjerena Konzorciju za izgradnju koji je počeo s realizacijom 1912. godine. Međutim, gradnja se zaustavlja izbijanjem Prvog svjetskog rata, a nastavak gradnje onemogućen je zbog ekonomskih poteškoća.

Tijekom Prvog svjetskog rata došlo je do nauma uvođenja žičare koja je zamijenila zastarjelu zupčanu željeznicu dozvoljavajući svladavanje visokih uspona. Ipak, mjerenja su pokazala da bi do najvišeg vrha Učke trebalo još 183 metra pa se tako talijanski prijedlozi spajanja morske obale s Učkom nisu pokazali najuspješnijima.

Daljnji neostvareni projekti o spajanju obale s planinom obuhvaćali su prijedloge izgradnje kvarnerske žičare iz Rijeke i vinodolske žičare iz Crikvenice prema Velikoj Kapeli. Neki od problema koji bi se izgradnjom žičare morali riješiti obuhvaćaju razvoj planinskog gospodarstva i zdravstveno-rekreacijskog turizma, izgradnju planinskih hotela, domova i kampova, lječilišta, razvijanje sportova, usmjeravanje gradskog stanovništva na izlete u planinu. S vremenom, zaključilo se da Učka, osim kao prostor dokolice može poslužiti i za širi društveni, ekonomski, zdravstveni i turistički kontekst donoseći dugoročne pozitivne učinke pa je stoga izgradnja žičare nužna.

Sada, do kraja 2020. godine ishodovat će se građevinska dozvola za izgradnju žičare. Žičara će spajati Opatijsku rivijeru i Učku, najavljeno je na sjednici Općinskog vijeća Matulja od strane direktora Društva Žičara Učka Matulji Milorada Stanića. Kako je Milorad Stanić najavio, slijedi lobiranje prema centralnoj vlasti i uz pretpostavku da se financijska konstrukcija zatvori, žičara bi u roku od 2 do 3 godine mogla biti izgrađena.

Time se u posljednjih 12 godina došlo do najbliže moguće realizacije projekta koji će biti od ključne važnosti za turizam i rebrending kvarnerske turističke ponude. Temeljan kapital za poslovanje žičare Učke je 4.059.000 kuna i u cijelosti je upisan u sudski registar kod nadležnog trgovačkog suda. Među najvećim udjelničarima su Primorsko-goranska županija, Grad Opatija, Općina Lovran, Istarska županija i Grad Rijeka, a sama izgradnja žičare dio je Regionalnog razvojnog projekta Učke. Ukupna vrijednost projekta je 39 milijuna eura. Udjelničara ima ukupno 268, oko 220 fizičkih osoba i 36 gospodarskih subjekata.

Polazna stanica bit će na Medveji, a žičara do završne stanice na Učki neće imati zaustavnih međustanica. Ukupno će povezivati 4700 metara. Maksimalna brzina panoramske vožnje bila bi 10 metara u sekundi, što znači da bi trajanje vožnje bilo 8 i pol minuta i to u dvije kabine kapaciteta od po 60 osoba.

Izvor: Novi list

Komentari