39-godišnji Riječanin Petar Vizintin nestao je 1. siječnja. Otada obitelj nije čula ništa o njemu, osim nekoliko dojava čija se vjerodostojnost tek istražuje. Petar Vizintin posljednji put viđen je 1. siječnja na području Viškova. Srednje je građe, visok je 180 cm, ima ravnu smeđu kosu i oči kestenjaste boje.
O svemu se na društvenim mrežama oglasila njegova sestra Ana-Marija Vizintin iz ljubavi i brige prema svojem bratu te kako bi pobliže objasnila cijelu situaciju. Njezinu objavu prenosimo u nastavku:
“Dragi prijatelji, kolege i dobri ljudi,
od prvog dana kada je u našim okolnostima i mjerilima postalo očito da se naš Pero nema još namjeru vratiti kući bilo je jasno da će to već samo po sebi teško i iznimno napeto iščekivanje, traganje, propitivanje okolo, rezultirati i ovećim publicitetom s obzirom na to da su nestanci ljudi i sva jeziva misterija oko njih trenutačno izraziti medijski hype.
Kako i sama radim s medijima, u medijima jako dobro znam dinamiku i šablone po kojima se stvaraju priče, podiže se čitanost, gledanost, slušanost. Ima ljudi kojima to, doduše, odgovara, kojima vrijedi biti u centru pozornosti s čime god, daj šta daš stil, dok za mene u životu vrijede na prvome mjestu ljudi, njihova djela i stalni, stalni trud za bolje svoje i bolje drugih, neovisno jesi li u životu primio poziv, dar da pečeš najslasnije kolače, bilo da si pozvan stvarati nove trendove u svijetu robotike. Drugim riječima, svatko ima nešto svoje, ali svatko! kroz što može činiti svijet boljim mjestom. I to nije fraza, to je jedan od “najmanjih”, a najsvetijih, najkonstruktivnijih načina da se spajamo po dobrome. A to nam danas treba više nego ikada.
Pero je, unatoč životnim zapećima, dečko temeljnih vrijednosti. Zna itekako pružiti ruku. Cijepati neznacima drva. Obilaziti i redovito održavati rodbinske i veze sa slabijima, s manje jakima. Umirućeg oca, s kojim nam nije bilo baš najlakše u životu, iznjegovao je do zadnjeg daha u krupnim suzama, na svojim rukama, zajedno s mamom, očevom u tom trenutku bivšom ženom. Takva je moja obitelj – koliko teži nosimo križ toliko smo jači u dobrome i vjeri, što i jest smisao ljubavi koja, za razliku od sapuničarskog, amerikaniziranog “učenja” o ljubavi, ipak nema uvijek ružičastu boju.
U Kapucinskoj crkvi je sam od sebe i u tišini uredio ispovjedaonicu u kojoj je njegov prijatelj fratar vršio ispovjedi.
Kada sam rodila dvoje malenih, jedno drugome do uha, nije bilo boljeg prijatelja od njega: sa mnom je dežurao tolike temperaturne noći i s tolikom pažnjom prema mojoj djeci koju obožava. A i oni njega. To je njihov ujo s kojim rade spačke pa dođem doma, a oni obojali zidove u dnevnom boravku, ili jedu nutellu na žlicu ispred tv-a u 23 navečer, ili urlaju od smijeha i divljaju za desetoricu…
Ma čudo je toga!
Kroz život smo osim snažne povezanosti i međusobne pomoći koju smo si pružali, često i “samo” brat i sestra koji jedan drugome dižu tlak i živce, posvade se pa se mire, kako se kaže – ispičk…ju se pa se grle i smiju. Stalno mu govorim da je on za mene sve, više od mojih roditelja i više od svih ljudi koje sam, osim svoje djece, u životu upoznala.
Tražili smo ga toliko puta dosad kada bi nam “pobjegao”, kada bi se isključio na nekoliko dana i samo – nestao u neki svoj reset svijet pa otputovao za Vukovar, Dalmaciju, na otoke…uvijek bi se i vratio. To je njegov način da se nosi s svojim stvarima i mi smo se na to s vremenom naučili.
(Ujedno, za sve kojima je sada baš najvažnija stvar na svijetu “znati” zašto njegov nepovratak s novogodišnje proslave nije odmah “procesuiran” na ovaj eksplicitan način u javnost – u tome leži i odgovor. Zbog svih trenutačnih “kućnih” istražitelja i kriminalista koji život i unutarnji svijet moga brata uopće ne poznaju moram reći da je Policija informirana na vrijeme, da je pokazala veliko razumijevanje u svim razgovorima s mojom mamom prošli tjedan, ali i poznavanje cijele osjetljive situaciju i okolnosti koje nisu za javnost te da smo u suglasju za dani trenutak donosili odluke najbolje što smo znali i prema onome što smo zajednički u tim trenucima procijenjivali najboljim. Iskreno hvala svima koji su nam u tome pomagali od prvog dana.)
POMOZITE ponajprije dostojanstvenim praćenjem ove teme do njenog, nadam se i molim – sretnog završetka. Click bait novinarstvo, naime, nije rođeno u redakcijama – rođeno je među nama, u javnosti koja je srozala kriterije dobrog ukusa odavno. Kada čitam komentar jedne majke da golišave slike njezine malodobne djece na Internetu nisu problem, nego da je problem u pedofilima koji se ne znaju kontrolirati ?! (što je okej rezon, ali…common – vrati se pameti!) ili kada čitam degutantne (pr)ocjene o tome što je i kako netko trebao ili trebala nešto učiniti drugačije, nevažno – živimo u istom virtualnom svijetu pa znamo o čemu pričamo, ili dok sam promatrala mrcvarenja sto i jedne javne teme u kojoj se kaotično i brzinom svjetlosti stvaraju veze između fake i real newsa, između istine i laži, i kada vidim koliko nas sve to skupa goni i pali da budemo dio baš takvog svijeta, da ga sami podupiremo, zaključila sam da bi to bila moja jedina molba za pomoć kod dobronamjerne javnosti i medija, a posebno kod ljudi koji vole Peru – da se suzdrže od javnog komentiranja i da dostojanstveno isprate temu, da ne sudjeluju u stvaranju histerije i špekulacija.
Također molim da se ne provode improvizirajuće privatne istrage na svoju ruku te da sve informacije koje se mogu podijeliti – podijele obitelji privatnim, a ne javnim kanalima, ili pak da to učine preko Policije. Pero bi to sigurno volio i cijenio više. A svi koji će, unatoč ovoj molbi, činiti drugačije – jasno je onda ne čine to zbog Pere, nego zbog sebe samih.
Kolege iz medija, također, molim da se suzdrže od pretjerivanja. Da izvještavaju korektno, s mjerom i granicom oko interesa javnosti i privatnog interesa privatne osobe, obitelji i prijatelja te barem s nužnim poštovanjem prema jednom čovjeku kojeg život nije mazio, ali koji utoliko više ima jak osjećaj i suosjećaj za druge, volju da pomaže, veliku ljubav za ljude i djecu, duh koji zna lupati takve fore da se isplačeš od smijeha, jednostavno – odličan mindest u moru bezličnih kakvi nas okružuju i to – unatoč životnim nedaćama, a onda i povezanim životnim zapinjanjima. Svi koji znaju moju obitelj znaju da smo borci i da ne odustajemo tako lako.
Kroz novinarstvo i osjećaj za druge, kroz neke moje situacije neovisne sada o Peri, oduvijek me prati taj poziv da svojim pisanjem (u svim mogućim oblicima, kanalima i načinima) ili branim, pojašnjavam druge, slabije, napadnute, oštećene ili da istim ukazujem na izvrsnost u ljudima, idejama, organizacijama tamo gdje je ona očita jer sam duboko uvjerena da smo se odavno potkapacitirali u vlastitoj volji da svijet pokušamo gledati i graditi na boljim, pozitvnijim pristupima čak i kada te toliko peče da bi najrađe popustio niskim strastima i zavalio tri odgojne onom preko puta, minimalno tri odgojne….i ovo je moj način da se borim za bolje. Tako radim i inače, stalno – gdje god i kad god osjetim taj poziv – ja mu se otvorim i pozivam druge na isto.
A ovom konkretnom pozivu – da se jedan odazove, samo jedan jedini čovjek – svjetlo je utoliko jače. Kristoliko i teslovski jasna “strategija” koje se tvrdoglavo držim u životu.
Molim vas, stoga, samo dostojanstveno i s poštovanjem prema jednom životu u čijim cipelama nitko od nas nije hodao.
Ja ću se uskoro isključiti na neko vrijeme da zadržim fokus i na drugim dijelovima svakodonevice, vjerujući Bogu na što pozivam svih. Zahvaljujem na tolikim pozivima i podršci, pomoći i ljubavi za Peru, a svim njegovim istinskim prijateljima želim isto što i oni nama – da nam se Pero vrati i da svi skupa izdržimo što god da nas čeka narednih dana.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
Komentari