RokPoluotok 3. dan – “ Tri marčanske bure koje inače odrade svoje u ožujku, ove su godine to odradile u lipnju” 

165
rokpoluotok
Foto: Domagoj Jakopović Ribafish FB

Nova sportsko-edukativna avantura profesora geografije i food blogera Domagoja Jakopovića Ribafisha i Udruge RokOtok započela je u nedjelju na prelučkoj obali.  Njegove impresije o trećem danu u kojem je otplivao dionicu Lovran – Mošćenička Draga donosimo u nastavku:

RokPoluotok 3. dan

Lovran – Mošćenička Draga
Plivanje: 6.500 metara
Vrijeme: kiša, oblačno
Valovi: 1-2
Čistoća plaže: jako uredno
Broj klinaca/poklona: 30

Nakon sjajnog dočeka u Lovranu i hrpe raspoloženih klinaca, malo sam se srušio u krevet i jedva nekako savladao puno bolova uzrokovanih sea wrestlingom dan prije. Kao tepih nakon dvoručnog klofanja. Prognoza je bila obećavajuća, ali tri marčanske bure koje inače odrade svoje u ožujku, ove su godine to odradile u lipnju. Dakle, opet valovi preko metra, kiša i opet Boris izlazi nakon parsto metara jer je fakat valjalo.

Srećom, ipak je bilo dosta manje nego dan prije između Preluka i Lovrana (čuvajte se kurenta kod Ambasadora), tako da sam stisnuo gas, pobjegao za dlaku ispred nevere i za sat i 36 minuta prošao dionicu od 6.500 metara, i za sebe iznenađujuće brzo. Kasnije su mi rekli da sam ulovio dobru struju, ali svejedno, za mene osobno velik uspjeh.

Prije nekih 25 godina smo sa zborom Ivan Goran Kovačić pjevali u portugalskom Estorilu na otvorenju EXPO-a, a dan kasnije i u jednoj crkvi. Nažalost, nekako se dogodilo da nitko nije najavio taj koncert, pa smo umjesto pred pola grada pjevali – jednoj časnoj. E pa slično se dogodilo i u prelijepoj Mošćeničkoj Dragi, gdje nitko nije znao da dolazimo (vjerojatno je netko poskidao plakate), pa smo na kraju otišli u vrtić i tamo podijelili tridesetak poklona, na žalost – bez akcije čišćenja.

Na povratku smo na plaži na kojoj je trebao biti doček sreli mamu i dvije djevojčice koje su došle na doček čak iz Opatije, ali nisu znale gdje treba doći, pa smo presretni otišli skrivati geocache i stavili ga nasred divne šetnice. Puno hvala Borni na prijevozu, društvu i par pošti za ribanje, jedva čekam slobodan dan…

I dalje sam zaljubljen u ovaj dio starinskog, aristokratskog raja, bilo bi divno živjeti ovdje. Kako u Dragi nema sigurnog veza dok su valovi preko dva metra, vraćamo se na vez u Lovran, grad u kojem se ne plaća parking, koji sjajno rješava problem smeća i gdje Edi, Šajin bubnjar i osobni chef – radi u hortikulturi! Divan dan, plivamo dalje…“

rokpoluotok
Foto: Domagoj Jakopović Ribafish FB
rokpoluotok
Foto: Domagoj Jakopović Ribafish FB
rokpoluotok
Foto: Domagoj Jakopović Ribafish FB
rokpoluotok
Foto: Domagoj Jakopović Ribafish FB

Komentari