Riječanin: “Živimo u balonu kao da je Rijeka otvoren grad, a u gradu imamo ekipu koja zaustavlja dostavljače”

181
glovo

Jesu li građani i građanke Rijeke doista sigurni u svome gradu? Ovo pitanje, iako često zanemareno, ponovno dolazi u fokus nakon još jednog fizičkog napada na mladog dostavljača hrane.

Riječanin Saša Pavlić, otac napadnutog dostavljača, javno je podijelio svoje duboko zabrinjavajuće iskustvo. Njegov sin, zaposlenik dostavne platforme Glovo, fizički je napadnut u večernjim satima u riječkoj ulici Rastočine. Ovo, nažalost, nije prvi takav incident – prethodni se dogodio još u lipnju prošle godine u Kostreni, kada je isti mladić također bio meta napada dok je radio svoj posao.

Već tada je Pavlić apelirao na javnost i institucije, upozoravajući na porast nasilja nad dostavljačima hrane, posebno onima koji rade u kasnijim satima i često su izloženi opasnostima koje prolaznici niti ne primjećuju. Njegov sinoćnji apel dodatno osnažuje potrebu za ozbiljnijim promišljanjem o sigurnosti u Rijeci.

Objavu Saše Pavlića donosimo u nastavku:

“Šta ja znam, razočaran sam, baš jesam. Većina živi u tom balonu Rijeke kao otvorenog grada, zajebancija, rock, pozitiva. To je ono kad ideš kuća – poso, vikendom malo van i druženje sa prijateljima, onda je sve ok, ali postoji još jedna Rijeka, o njoj mi priča moj Mateo, dostavljač Glova koji se po 10 sati vozi po svim ulicama i škuribandama ovog grada. Ne tako davno su ga napali na Kostreni, pred stotinama svjedoka, nitko nije došao pomoći, niti zvati policiju, imao je kacigu na glavi, pa su mislili da je “škuri”, a oni valjda nisu ljudi, njih se može tući.

Sinoć je opet doživio napad, ovaj put po noći u ulici Rastočine koja ide od groblja prema Š neboderima, nasred ceste dvojica sa fantomkama prepriječila su mu put da ga zaustave, Mateo je dao gas i proletio je kroz njih, otisci prstiju jednog su još na retrovizoru.
Završilo je bez posljedica, ali isto tako mogao je past sa motora, mogao se pritom čitav polomiti, što bi bilo da je stao, kada staviš fantomku preko lica sigurno ne želiš širiti mir i dobro.
Znači da ponovim, u gradu imamo ekipu koja zaustavlja dostavljače, onako kao četnici kod Benkovca 1990., bez straha u najnaseljenijem djelu grada i većina Riječana o tome nema pojma, puno je lakše zato jahati po “škurima” kao neki kandidati za gradonačelnika.
Kada priča sa kolegama, Mateo mi kaže da im prijetnje, batine i krađa utrška nisu nepoznati, ali ne prijavljuju policiji iz nekih svojih strahova. Najviše se boje osvete.
Ništa nismo naučili od ubojstva Simkea, nijemi promatrači, inertne guzice koje zaboli što se drugima događa dok god oni ne dođu na red. Čast izuzecima.”

Komentari