Predstavljena izvrsna knjiga Velida Đekića, „Zvali su me Industrijska“

763
Damir Grubiša, Velid Đekić, Ervin Dubrović

U Muzeju grada Rijeke, u Palači šećera, koja se poput nekadašnje Industrijske ulice može pohvaliti svojom slavnom prošlošću, održana je promocija knjige „Zvali su me Industrijska“, eminentnog riječkog autora Velida Đekića. Uvodnu riječ na predstavljanju knjige podnio je Ervin Dubrović, direktor Muzeja grada Rijeke i domaćin ove svečane promocije. Istaknuo je da je Rijeka dobila zanimljivu i vrlo značajnu knjigu, ravnu snazi bogate prošlosti ove ulice, ali i knjigu koju bi svojim sadržajem i opremom poželio svaki veliki grad na svijetu.

Promociju je svojim nastupom obogatio i Damir Grubiša, rođeni Riječanin, nekadašnji veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji i sadašnji profesor na Američkom sveučilištu u Rimu. Istaknuo je Velida Đekića kao nadasve talentiranog i neumornog autora širokih interesa, koji jednako uspješno prati rock glazbu, kulturu, povijesnu baštinu, ali je i autor slikovnica i knjiga za djecu. Profesor Grubiša u svemu tome prepoznao je značaj stvaranja Velida Đekića, a posebno ga se dojmilo njegovo najnovije književno ostvarenje „Zvali su me Industrijska“. Za Industrijsku ulicu naveo je da budi nostalgiju s obzirom na to što je nekada predstavljala, da već gotovo dvadeset i pet godina stagnira i ne živi te da je iz nje otišla sva proizvodnja. Kao razlog propasti Industrijske ulice, koja se danas zove imenom Milutina Barača, iako je većina nas i dalje zove Industrijska, prvenstveno navodi privatizaciju započetu ranih devedesetih i novonastalo poduzetništvo te nekih drugih krivaca za propast industrije u ovoj ulici po Grubiši i nema.

151978196_128464785829639_4462128294435312560_n
Damir Grubiša i Velid Đekić

S obzirom na to kako je Đekić pomno obradio život i povijest Industrijske ulice, nazvao ga je industrijskim arheologom koji je „kopajući“ po arhivima pronašao vrijedne podatke i satkao odličnu priču o ulici koja je početkom 20. stoljeća predstavljala prvi industrijski hab, odnosno vodeću industrijsku zonu u Europi. Velid Đekić bio je insajder Industrijske ulice, trideset godina radio je u toj ulici i o njoj piše kao o živom protagonistu, dajući joj sve karakteristike osobe koju je i osobno upoznao, a ne samo putem podatka iz arhiva. Na kraju svoj izlaganja profesor Grubiša sa simpatijama se prisjetio da je kao gimnazijalac i sam proveo dva tjedna na praksi radeći u Rafineriji u Industrijskoj ulici.

Autor Velid Đekić pozdravio je sve prisutne, ali i sve svoje prijatelje i suradnike, koji nažalost zbog epidemioloških mjera nisu mogli prisustvovati predstavljanju njegove knjige “Zvali su me Industrijska“. Istaknuo je da je trideset godina dolazio svaki dan na posao u Industrijsku ulicu. Svoj prvi tekst o Industrijskoj ulici napisao je za Sušačku reviju 2002.godine. „Radilo se o deset kartica teksta, nakon čega sam shvatio da o toj ulici mogu napisati desetine, možda i stotine novih kartica“, rekao je Đekić. Nadodao je kako ima široko područje interesa i kako piše o različitim temama, pa tako i onim povijesnim. „Mnogi misle da sam završio povijest umjetnosti, ali ja sam završio književnost. Pišući povodim se za faktografijom, dobro pazeći na činjenice, ali ono što mene zapravo zanima je priča. Interpretacija tih povijesnih događaja je područje gdje sebi dajem oduška i gdje nastaje priča, jer kao autor uvijek tražim priču, to je ono što ljude zanima.“

Iako čitatelj, nakon što pročita knjigu Velida Đekića, može pomisliti da zna sve o slavnoj Industrijskoj ulici to je daleko od istine. Jer ta ulica, neizmjerno bogata svojom prošlošću, krije još puno povijesnih činjenica i neispričanih priča koje bi bile zanimljivi predložak za neki dobar filmski scenarij. Pa, tko zna?
I na kraju vrijedi spomenuti da su knjigu „Zvali su me Industrijska“ pomogli realizirati: Poslovni klub PartneRi, Primorskog-goranska županija, Dalmont, INA , Jadrolinija, Primat-RD, Alveusi Inmel.

151729314_1116652928765860_1708011895947073778_n

Komentari