Počelo klimatološko proljeće, veljača bila najtoplija otkako postoje mjerenja

205
oblaci

Ušli smo u ožujak, a s njegovim prvim danom i u klimatološko proljeće. Sunce je iz dana u dan sve jače, a samim tim i upad Sunčevih zraka je veći. Produljenje dana i jače Sunce doprinosi većoj toplinskoj energiji. Ta činjenica potiče i asimetrično zagrijavanje od tropskih područja prema polu kako bi se povećao toplinski gradijent (razlika). U ovo doba godine, kao posljedica temperaturnih razlika između sjevera i juga, nisu neuobičajene pojačane ciklonalne aktivnosti preko Mediterana, pri čemu se koplja lome između ostataka hladne sibirske zračne mase sa sjevera i tropske kontinentalne (afričke) mase s juga. Ova godina, također, prati ovaj ritam.

Sredinom veljače 2024. godine, Madden-Julian oscilacija se deaktivirala prošavši fazu 7 oko 17. veljače, pri čemu je uslijedilo slabljenje NAO+ obrasca, prelazak ka NAO- i trenutak koji je statistički pogodovao formiranju blokiranja nad Skandinavijom i slabljenjem zapadnih visinskih vjetrova. To je relaksacija Atlantika i njegove olujne sezone. Međutim, postojao je veliki nivo nesigurnosti u prognozama gdje smo na vrijeme napomenuli rečenicu “Pažljivo i s riječima – ne nužno i hladni“.

Ipak, hladnoća je na Balkanu izostala na kraju i rezultirala najtoplijom veljačom otkako postoje instrumentalna mjerenja. Štoviše, nismo ni ono najavljeno hladnije osjetili u odnosu na prvi dio mjeseca, budući da je sve ostalo sjevernije od naših krajeva, pogotovo u alpskom području koje je naposljetku i profitiralo sa snijegom.

Toplija mora, u kombinaciji sa suhim mediteranskim tlom, doprinijela su jačem širenju zračnih masa sa sjevera Afrike u sklopu visinskog grebena, uzrokujući visoke temperature zraka za drugi mjesec, uz spojeni učinak mora i kopna, što je dovelo do porasta planetarnog graničnog sloja. Drugim riječima, Balkan i mediteranska regija, tokom mjeseca veljače imali su prirodni radijator, poput štita, a i zida, od bilo kakvog jačeg prodora sa sjevera. Rezultat – veći dio Europe koji je, zahvaljujući NAO+ oscilaciji u prvom dijelu veljače, završio toplijim od prosjeka za 2 °C na zapadu pa sve do 7 °C prema središnjim i jugoistočnim područjima Europe.

Na prognostičkim kartama trenutno se razvilo prostrano anticiklonalno polje nad područjem Skandinavije, što dovodi do slijeganja zraka prema podlozi uslijed gustoće zraka te pada temperature zraka nailazeći na snježni pokrivač iznad Laponije i sjevernih dijelova Norveške i Švedske. Emitiranjem energije u IR spektru dugovalnim zračenjem potiče se veće ohlađivanje zraka. Zakašnjeli efekt, dakle, osjetio se tek nakon skoro 15 dana. Obično, prema Cassouovoj studiji, za atmosferski odgovor određene faze potrebno je 7 do 15 dana. Pretpostavka je da je trenutna blocking situacija posljedica slabljenja stratosfernog polarnog vrtloga i zonalnog preokreta vjetra (u prosjeku da se razvije obrazac blokiranja nad sjevernom Europom od trenutka preokreta, tj. kada zonalni vjetrovi padnu na 0, potrebno je oko 3-4 tjedna), budući da smo nulu dosegnuli tek ovih dana (iako je naznaka bilo za takav scenarij oko 22. veljače).

Da bi se kompenzirao široki sustav visokog tlaka, sustav niskog zračnog tlaka razvija se nizvodno sa ciklonalnim poljima gurnutim prema jugu, diktiravši položaj centroida između Azorske anticiklone i Islandske ciklone. U ovakvim okolnostima transport vlage je duž 35°N geografske širine – preko Mediterana, budući da je ciklonalno polje gurnuto južnije od Velike Britanije, a utjecaj Azorske anticiklone povučen južnije, donosi RiMeteo.

Međutim, iako neki nagovještaji hladnije zračne mase se i pojavljuju na prognostičkim modelima, Madden-Julian oscilacija bi mogla poništiti ovaj ishod, posebno za južnu Europu. Iako je MJO ponovo aktivan, ali nakratko u fazama 3 i 4, što bi trebalo implicirati da NAO- indeks pređe prema manje negativnim vrijednostima (efekt kašnjenja od 7 do 15 dana od 29. veljače) i mogućnost da opet zonalni vjetrovi blago pojačaju, anomalno topla temperatura površine mora i njihov toplinski budžet mogli bi odigrati ključnu ulogu u ograničavanju širenja hladnoće prema jugu, ako kompenzacija s juga (tj. visinski greben iznad sjeverne Afrike) ostane i dalje jak.

Slabljenje polarnog vrtloga i novi blocking koji bi statistički mogao uslijediti nakon 3 do 4 tjedna ulit će novu dozu nesigurnosti. Tada i MJO, prema trenutnim projekcijama, ulazi u fazu 7 i 8, što su povoljne faze za spojeni učinak troposfere i stratosfere prema Hendersonovoj i Furtatudovoj studiji. Svaki pokušaj kratkotrajne hladnoće, tada i u takvom scenariju, bio bi i više nego poguban po probuđenu vegetaciju.

Komentari