Plenković: Vlada nositelj obljetnice antifašizma, tako će biti i u budućnosti

25

U Brezovici kraj Siska na obilježavanju Dana antifašističke borbe i održavanju 80. godišnjice osnutka Prvog sisačkog partizanskog odreda na području bivše Jugoslavije susreli su se premijer Andrej Plenković i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Iako je ovaj praznik ustanovljen 1991. godine na inicijativu predsjednika Tuđmana, od ove godine Vlada je nositelj njegove organizacije.

Prilikom polaganja cvijeća na spomen-obilježju, Milanović je prolazio pokraj Plenkovića i ministara. “Di ste, partizani”, pozdravio ih je, na što ni premijer ni ministri nisu odgovorili, prenosi N1. No, ono što je možda važnije, danas se u Brezovici nalaze i premijer i predsjednik te se u onom bitnom slažu.

Prvi je govor održao predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Franjo Habulin, koji je istaknuo: „Dobro je da se ovo obilježavanje odvija u organizaciji Vlade RH, ali nije dobro da nam je trebalo punih 30 godina da bi se sjetila kako je njezina dužnost sve datume vezane uz antifašističku borbu tretirati kao državne praznike. Još uvijek je na snazi Ustav u kojem stoji da je Republika Hrvatska zasnovana i na temeljima antifašizma a nasuprot NDH. I nadam se da to nikada neće biti promijenjeno. Ako je to tako, a Ustav kaže da jeste, onda se mora poštivani ono što je zapisano u tom temeljnom dokumentu i ne samo riječima nego i djelima. Znam da se nerado čuje za ustašizaciju ili fašistoizaciju Hrvatske. I meni bi bilo draže ne govoriti o tome, ali predugo smo šutjeli o tome. Bilo je u ovih 30 godina pojedinaca koji su govorili i pisali, ali odjek je bio mali. U isto vrijeme se u medijima i knjigama slijevala bujica laži. Prekrajala se istina. Odgajali smo mlade u neznanju, ugrađivali im krive vjernosti. Ispod glasa smo komentirali kad su mijenjali imena ulica i trgova, kad su vojne postrojbe dobivale imena po notornim ustaškim zločincima. Šutimo kad mladi pozdravljaju ustaškim pozdravom kojeg ne razumiju. Vlast je u zadnjih 30 godina uglavnom šutjela o tome, a o ulozi Crkve neću govoriti.“

Potom je riječ preuzeo premijer Andrej Plenković: „Nakon Njemačke okupacije uspostavljen je kvislinški režim Ante Pavelić. U stvarnosti je Hrvatska bila podijeljena, a dijelovi Dalmacije su bili pod Italijom. Doneseni su rasni zakoni protiv židova i Roma. U takvim okolnostima je skupina od 70-ak osoba osnovala Prvi sisački odred. Partizani su postupno oslobodili dijelove Hrvatske što je dovelo do ZAVNOH-a koji je kasnije omogućio da 1990. bude potvrđena suverenost Hrvatske koja je obranjena u Domovinskom ratu. ZAVNOH je omogućio raskidanje ugovora s Italijom i povratak Istre i Dalmacije u Hrvatsku. Stvaranje demokratske Hrvatske u obruču ratne Europe je jedinstven događaj, nedovoljno priznat od povjesničara. Hrvatska je imala najmasovniji partizanski pokret u Europi zbog čeka je Hrvatskoj osigurano istaknuto mjesto među pobjednicima Drugog svjetskog rata. Prošle godine obilježili smo 25. obljetnicu pobjede u Oluji. Tada sam, uz veliki ponos, rekao da žalimo i za žrtvama zločina počinjenih i s hrvatske strane, kojih je nažalost bilo. Isto tako, neovisno o spomenutim zaslugama partizana, vrijeme je da i ta burna vremena sagledamo u svoj njihovoj složenosti. Tu ponajprije mislim na poslijeratne zločine na Bleiburgu što je produbilo podjele u poratnoj Hrvatskoj. Tu mislim i na poslijeratne čiste političkih neistomišljenika. Došlo je vrijeme da kao društvo trezvenije sagledamo tadašnja zbivanja. Samo ćemo tako zatvoriti još žive podjele u hrvatskom društvu.“

Nastavio je predsjednik Zoran Milanović: „Istina je voda duboka i nikoga ne bi trebala uvrijediti, ali može zaboljeti. Međutim, u ovoj našoj istini nema ničega bolnog, ona je u stvari lijepa. Teška, krvava, ali lijepa.  Ja ovdje danas nisam niti ikoji put od ovih desetak puta kojih sam ovamo dolazio, kao građanin, kao predsjednik SDP-a, kao predsjednik Hrvatske vlade, da bih ikome utjerao svoju istinu i da bih ikome dao bilo kakav zadatak, što trebamo, da bih poslao poruku. Ja sam ovdje samo da ukažem na neke stvari koje Hrvatsku stvaraju tamo gdje joj je mjesto, ne na mapu. Hrvatski komesari dolazili su među narod koji je bio devastiran, pobijen, kao da je netko krenuo u lov bez ikakve lovačke dozvole, na ljude, na muškarce, žene djecu, tu po selima i varošima Banije i Korduna. S jedne strane komunistička agitacija, spremnost, organizacijske sposobnosti, i s druge strane, jer hrvatski narod kao takav u tom trenutku nije bio zreo za ustanak, jer je živio u iluziji da je dobio nekakvu svoju državu koja ga je prodala za sitnu banku, i srpski narod Hrvatske, naša braća po oružju u tom ratu – nažalost, ne više u ovom zadnjem ratu, ali u tom ratu naša braća po oružju – su zajedno s hrvatskim komesarima dizali taj narodni ustanak. Iz današnje perspektive neshvatljivo je da je mali Sisak u to vrijeme imao 77 komunista, pripadnika tajne, prema vlastima terorističke organizacije, ljude spremne na sve. Prva dva mjeseca oni su koegzistirali s ustaškom vlašću jednom metodom toplo-hladnog odnosa u kojemu ih ustaše nisu dirali, i to je istina, zbog pakta Hitlera sa Staljinom. Onog dana kada je Hitler napao Sovjetski Savez, to je važno reći, komunistička glava više nije vrijedila ni prebijene pare. I to je isto jedan od razloga za bijeg komunista u šumu. Hrvatska nije bila na strani pobjednika. Hrvatska je bila na strani istine i dobra. Većina hrvatskog naroda, većina ljudi u Hrvatskoj, i Srba u tom ratu. Velika većina. Jer isticati cijelo vrijeme da smo bili winneri, pobjednici, a ne loseri, je lutrijski pogled na život i sudbinu. To znači da smo mogli izgubiti, da je, recimo, Osovina dobila rat. Bi li to naš otpor činilo manje vrijednim? Hrvatska može biti bolja. Hrvatska je jedna uređena, stabilna država. Ipak, ipak. Ovdje je cijeli državni vrh, ovdje su i ranije dolazili svi predsjednici, ja kao premijer, dolazili su i ministri iz ove Vlade, svih ovih godina netko je dolazio. Dakle, ovo nikada nije bilo neko ružno pače, ali sada je možda istaknuto, možda sjaji u svoj svojoj snazi i privlačnosti. Kad je umro Vlado Janić Capo, 3. ili 4. svibnja, maja, 1991. godine, dva dana nakon ubojstva naših dečki u Borovom Selu, Tuđman je poslao telegram, objavljeni telegram u knjigama naših historičara, obitelji pokojnog Vlade Janića Cape, njegovog prijatelja, starijeg druga, intimusa, iz beogradskih, manje partizanskih dana, i među ostalim riječima laude napisao da je njegov put, njegov primjer, primjer nacionalnog, ljudskog i političkog poštenja. Sjećajmo se tog poštenja. Živjeli,“ prenosi Jutarnji list.

Svečanost ja nastavljena pjesmom „Bella Ciao“.

 

Komentari