Pismo iz KB Dubrave koje je potreslo svijet – Liječnicima koji su potpisali pismo podrške prijeti se otkazom, u tijeku potraga za autorom pisma

89

Dana 26. listopada internet je preplavilo potresno pismo liječnice iz KB Dubrava. Liječnica je u pismu napisala kako u respiratornom centru bolnice nema niti lijekove niti hrane za pacijente te upozorila na dramatično stanje. Podsjetimo, pismo glasi:

„U proteklih 5 radnih dana u mojim smjenama u trajanju od 8 do 16h ukupno sam preuzela između 30 i 40 bolesnika, od toga sam osobno otpustila 10. Ne prijavljujem umrlih bolesnika tijekom moje službe.

Bez obzira na izniman osobni trud koji sam uložila za zbrinjavanje bolesnika, smatram da isti nisu adekvatno zbrinuti te da istima nije pružena odgovarajuća potrebna skrb koja nije posljedica mog osobnog angažmana i truda

Međutim, budući da se nije riješio gotovo niti jedan problem koji sam uputila, mogu jedino zaključiti da niti jedna osoba nije odgovorna za navedenu problematiku te da za sve nastale posljedice osobno odgovaram, a ne smatram se krivom.

Na kolicima iz kuhinje ne dođe pladanj sa imenom pojedinih bolesnika iz nepoznatog razloga. U nekoliko sam navrata nazvala našu kuhinju te apelirala na problem na što je odgovoreno da će obrok doći. Budući da sam zbog „potrošnje“ opreme morala napustiti prostore Respiratornog Centra, nazvala sam sestre koje su ostale na Odjelu, međutim istima nije poznato da li je bolesnik dobio ili nije dobio ručak. Ja osobno ne poznajem sestre i med. tehničare s kojima sam u smjeni niti postoji adekvatno predstavljanje i raspoznavanje osoblja niti mogu po bolnici tražiti ljude koji bi mi potvrdili jesu li bolesnici jeli. Sutradan u vizitama bolesnici potvrđuju da obrok nisu dobili, a isto navode i drugi bolesnici po sobama.

Bolesniku je izmjeren GUK 3,8. Smatram da nisam odgovorna za potencijalno nastalu ugrozu bolesnika i loš ishod liječenja uzrokovan neadekvatnom prehranom bolesnika na koju ne mogu utjecati niti osjećam da moji individualni apeli nadležnim službama rješavaju ovaj problem na svakodnevnoj razini.

Istaknut ću inhibitore protonske pumpe kao profilaksu ordiniranih kortikosteroida. Ne postoje adekvatni analgetici te je bolesnici s metastatskim karcinom u kosti radi bolova ordiniran Lupocet u dozi 500mg koji je u tom trenutku bio jedini dostupni analgetik za kojeg smatram da nije adekvatan te ne može kupirati takve bolove.

Konkretno radi se o lijekovima za ulcerozni kolitis koje uzima bolesnik te isti bolesnik smatra da po izlasku iz bolnice neće svoju terapiju za što smatra da sam odgovorna ja kao njegov vodeći liječnik. Svakodnevno primam pritužbe za neadekvatnu higijenu bolesnika, nedostatak sapuna, ručnika za ruke, tuševe i sanitarne čvorove. Ne nalazim nikog odgovornog za to osim sebe koja sam potpisana na svim nalazima bolesnika

Bolesnica u dobi od 84 godine dovedena je iz mirovnog doma u pidžami koja je nakon nekoliko dana skinuta s bolesnice jer je bila prljava i bolesnica je tijekom 72 sata provela gola u sobi s još 3 bolesnika i 3 bolesnice izložena stalnim pogledima. 

Krevet navedene bolesnice nalazi se uz vrata sobe i tijekom 2 dana su se kraj tih vrata izvodili radovi izgradnje novih vrata prema objektu B te je bolesnica neprestano bila izložena vanjskoj temperaturi. 

Preko 20 telefonskih poziva sam uputila da se bolesnici omogući donirana majica i deka, međutim bolesnica je isto dobila 4. dan hospitalizacije. Kao i u gore navedenim slučajevima, smatram da posljedice istoga nisu moja pravno medicinska odgovornost.

Nije mi poznato tko je odgovorna osoba za isto. Budući da je bolesnica bila klinički loša, ista je preseljena bez kisika, vidno dispnoična, respiratorno ugrožena. S obzirom da na sobama ne postoji zvono/alarm, a zbog opreme koju nosim ne mogu dobro čuti, ne čujem bolesnike koji dozivaju te smatram da u slučaju da bolesnik zove u pomoć i da zbog mojeg neodaziva nastupi za njega trajna posljedica, da nisam službeno kriva.

Za kraj, s obzirom na izmjene sestara i tehničara, za razliku od uobičajenih vizita na odjelu, ne postoji uopće vizita sa sestrama (do jučerašnjeg dana 22.10.2020.) te ne postoji prijenos informacija o bolesnicima niti potvrda što je bolesnik i da li je bolesnik dobio terapiju. Od bolesnika sam obaviještena da nisu dobili terapiju. Isto potvrđuju osobe koje s bolesnicima dijele bolesničke sobe. 

Zaključno, smatram da u ovim uvjetima rada bolesnicima nije pružena adekvatna medicinska skrb te da su narušena njihova prava. Za isto se ne smatram pravno medicinski odgovornom i u slučaju tužbi od strane obitelji ili samih bolesnika, mislim da nisam pravno zaštićena. 

S obzirom da mi je sloboda savjesti zajamčena člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka, a po čl. 47. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, pročišćeni tekst, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), imam zajamčeno pravo na priziv savjesti, sukladno Hipokratovoj zakletvi, smatram da bolesnicima zbog tehničkih uvjeta u kojima radim ne pružam potrebnu medicinsku skrb te nisam odgovorna za potencijalno nepoželjne ishode liječenja.“

Anonimna liječnica svoj apel je uputila Upravi KB Dubrava i koordinatoru respiracijskog centra. U narednim danima pokušalo se doći do identiteta liječnice i potvrditi istinitost navedenog. Tijekom današnjeg dana, 30-ak liječnika u Primarnom respiratornom centru potpisalo je izjavu kojom potvrđuju istinitost riječi liječnice. Ipak, kako navodi Jutarnji list, Uprava koja provjerava pravnu utemeljenost oduzela je izjavu, a liječnici su pozvani na razgovor u sklopu unutarnjeg nadzora.

Nakon što je pismo došlo do Ministarstva zdravstva, u KB Dubrava poslana je inspekcija, no Beroš, iako nije detaljnije govorio o preliminarnim zaključcima, kazao je kako nisu pronađeni veći propusti unatoč ozbiljnosti situacije s pacijentima koji su oboljeli od Covida-19, prenosi Jutarnji list.

Predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika Ivana Šmit kazala je kako se nada da se ne radi o prijetnjama uprave ili ikoje nadležne službe prema liječnici ili nekom drugom medicinskom djelatniku, autoru pisma: “Ako postoje problemi, nepravilnosti i poteškoće u radu bolnice, onda se svaka osoba treba imati pravo požaliti nadređenima, upravi i višim instancama. Žalba na neprimjerene, neadekvatne uvjete za rad ne znači da smo automatski nekoga prozvali, potrebni su razgovori o tome kako popraviti uvjete rada u bolnici u kojoj očito postoje problemi jer se ne radi samo o toj jednoj osobi. Mi svakodnevno od djelatnika te bolnice dobivamo poruke da im je posao izrazito težak i neprimjeren. Ovdje se radi o manjku kadra i logično je da u tom slučaju dolazi do pucanja po šavovima, što medicinskog osoblja, što pomoćnog osoblja i postoji potreba da se nekome požale. Ako je itko iz uprave bolnice ovime shvatio da mora proganjati osobu koja se žalila, onda je to vrlo negativan način komunikacije između djelatnika i uprave bolnice. Druga stvar je što je to dospjelo u medije, to je na onome tko je dao u medije, no ako postoje problemi, treba ih rješavati, a ne skrivati. Obzirom da ne znamo detalje, zasad promatramo ovaj slučaj, no sigurno ćemo stati iza svakog našeg kolege ako dođe do represivnih mjera od strane nadležnih institucija prema tom kolegi, bilo od strane uprave bolnice ili nadređenih, te ćemo toj osobi ponuditi svu svoju raspoloživu pomoć,” prenosi Index.

Komentari