Možemo! Rijeka: Pravednost zahtijeva da ne profitiramo na potplaćenosti i lošim uvjetima rada

30
Foto: Karlo Čargonja

Povodom nadolazećeg Praznika rada, Možemo! Rijeka održali su konferenciju za medije na kojoj su istaknuli brojne suvremene izazove za rad kao i za radnike i radnice, te iznijeli niz politika i mjera koje je za poboljšanje uvjeta rada ali i cjelokupne skrbi za (radno) društvo moguće poduzeti i s lokalne razine. Na konferenciji su govorili kandidat za gradonačelnika Rijeke Nebojša Zelič te članovi Inicijativnog odbora Možemo! Rijeka Renato Stanković i Iva Davorija.

Zelič je uvodno podsjetio na činjenicu da je Rijeka nekad bila sinonim za rad, čija otvorenost i multietničnost nisu posljedica samo njene burne povijesti već i priljeva ljudi koji su ovdje dolazili raditi. “Danas taj rad, i dolazak ljudi zbog rada, više nije masovan, što sigurno utječe na neke negativne trendove u društvu, pored ostalog i na tendenciju zatvaranja zajednice prema pridošlicama. Svjesni smo da su projekti jačanja masovne industrije danas izvan direktne moći lokalne politike, ali grad mora imati ideju razvoja koja uključuje i privredni razvoj. Koliko god je to u mogućnosti lokalnih politika, a svakako u suradnji s državom, moramo očuvati postojeće velike poslovne subjekte, ali i podržati potencijal za nove zelene industrije koje će stvarati nova radna mjesta i uvjete održivog rada u kvalitetnim uvjetima. Znamo da na tome treba dugotrajno i konzistentno raditi, no neke pomake po pitanju rada s lokalne razine možemo ostvariti već sutra. Možemo snažnije uključiti radnike u nadzor i upravljanje gradskih poduzeća. Možemo odustati od štetnog outsourcinga, pogotovo od suradnje s poduzećima u kojima su uvjeti rada loši. Možemo u kriterije javne nabave odlučnije uključiti kriterije materijalnih i ostalih uvjeta rada. Pravednost podrazumijeva da ne možemo profitirati na potplaćenosti i lošim uvjetima rada naših sugrađanki i sugrađana”, zaključio je Zelič.

Većina mojih kolegica i kolega poput mene pripada generaciji djece radničkih obitelji koje su gradile ovaj grad, radeći u velikim tvrtkama poput “3. maja”, “Metalogradnje”, “Istravina”, “Luke Rijeka”, “RIO-ja”… Nažalost, danas većine tih tvrtki više nema, ali vrijednosti koje vežemo uz rad, koje su nam prenijeli naši roditelji, i dalje su prisutne. Jednako kao što je rad bio izuzetno važna komponenta razvoja grada i društva u prošlim stoljećima, on mora biti važna komponenta i u razdoblju koje je ispred nas”, naglasio je Renato Stanković.

Renato Stanković
Foto: Karlo Čargonja

Karakter rada na ovim se prostorima u proteklih nekoliko desetljeća jako promijenio, no naše politike prema radu nisu se dovoljno brzo niti sadržajno značajno mijenjale. One jesu pretežno državne, ali postoji niz mjera i programa koje možemo provoditi s gradske razine.

Kako bismo stvorili brojnije prilike za stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, možemo upotrijebiti različite, lako dostupe alate: smanjiti ili ukinuti naknade za najam gradskih poslovnih prostora, pogotovo za one tvrtke i djelatnosti koje će sudjelovati u razvoju kružne ekonomije. Možemo osigurati poticaje mladima za pokretanje novih poslova, urediti svu potrebnu infrastrukturu za IT industriju i industriju visokih i pametnih tehnologija, urediti industrijske zone u kojima ćemo strateški prioritizirati zelenu industriju i poticati rad tvrtki koje posluju dugoročno održivo, kao i stvoriti okvir za poticanje i razvoj inovacija i novih tehnologija.

Kao dobar primjer može poslužiti i sam Grad, unapređenjima u sustavu javne uprave odnosno javnih poduzeća. Grad može u potpunosti digitalizirati rad javne uprave i poduzeća, čime će se svakako poboljšati kvaliteta javnih usluga. On može motivirati dobre radnike i radnice vrednovanjem njihovog rada kroz dinamičan sustav napredovanja i financijske stimulacije, a može i poticati cjeloživotno obrazovanje, kako bi radnice i radnici stalno bili u korak s novim trendovima i potrebama.

Ove i slične mjere sadržane u našem programu iskazuju našu iskrenu namjeru da zaštitimo rad, da zaštitimo radnike i radnice, i u konačnici pozitivne radne vrijednosti prenesemo na našu djecu”, zaključio je Stanković.

U kontekstu pravednog i održivog rada važno je spomenuti i zadrugarstvo te društveno poduzetništvo, koji su kod nas tek u povojima, a predstavljaju alternativan, inovativan i uključiv pristup u rješavanju problema nezaposlenosti i uključivanja ranjivih društvenih skupina. “Samo su neke od mogućih metoda za razvoj društvenog poduzetništva s lokalne razine uvođenje mjera za zapošljavanje i samozapošljavanje u toj domeni u suradnji s ustanovama poput Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili smanjenje komunalnih davanja i troška najma gradskih prostora za aktere društvene ekonomije”, uvodno je kazala Iva Davorija.

Nebojša Zelič, Iva Davorija, Renato Stanković
Foto: Karlo Čargonja

Na izazove rada nužno je odgovoriti i jakim socijalnim politikama koje će biti usmjerene na ranjive društvene skupine. Možemo poticati i provoditi programe za razvoj ženskog poduzetništva te graditi uvjete ravnomjernog uključivanja raznih ranjivih skupina u gospodarstvo i poduzetništvo. Možemo, u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, organizacijama civilnog društva, poslodavcima te učilištima, osmisliti programe ulaska ili povratka ranjivih skupina na tržište rada – poticanjem ili subvencioniranjem programa prekvalifikacije, dokvalifikacije i cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja radom u zajednici. Možemo ojačati politike zapošljavanja mladih, pogotovo onih koji se odluče za deficitarna strukovna ili obrtnička zanimanja. Mlade možemo osnaživati i posebnim vrednovanjem mladih poduzetnica i poduzetnika u gradskim natječajima te financijskom podrškom mladim stručnjakinjama i stručnjacima u prekarnim uvjetima rada.

Općenito, treba mnogo više raditi na mjerama i politikama usmjerenima na zaštitu radničkih prava, pogotovo zato što smo kao zemlja u samom vrhu EU po prekarnim ugovorima o radu, preko kojih se dominantno zapošljavaju žene. Ovu rodnu dimenziju rada itekako je bitno i prikladno spomenuti, jer postoje mnogi načini da se taj jaz smanji. Rodno osviještene politike mogu doprinijeti smanjenju neplaćenog kućanskog rada i teškog usklađivanja privatnog i poslovnog života, pogotovo u domeni odgoja koji je još uvijek uvelike na teret žena. Ovakve se politike konkretiziraju povećanjem dostupnosti jaslica i vrtića njihovim dvosmjenskim radom i radom blagdanima i vikendom te uvođenjem mogućnosti upisa u vrtić tijekom pedagoške godine. Potrebno je osigurati i dostupnije cijene produženog boravka i cjelodnevne nastave. Moramo voditi brigu o kvaliteti života i potrebama roditelja i skrbnika koji djecu podižu u otežanim okolnostima.

Kako bi odgovorili na suvremene izazove, osim poticanjem otvaranja novih radnih mjesta i jačanjem onih koja su usmjerena na proizvodnju, iznimno je važno osvijestiti i važnost rada održavanja prostora i brige za ljude. Moramo stvoriti uvjete za sretne i ispunjene radne ljude koji cijenu osigurane egzistencije ne plaćaju vlastitim fizičkim i psihičkim zdravljem”, zaključila je Iva Davorija.

Komentari