Kupovanje u doba korone – pismo prodavačice koje biste trebali pročitati

Svaki put kad pomislite kako je dobro da su se mjere ‘relaksirale’ i da trgovine rade do 20.00, sjetite se ovog.

“Za sve vas koji ćete ići u to vrijeme u dućan voljela bih da znate sljedeće:
Svaki trgovački lanac morao je raspodijeliti djelatnike u dvije smjene koje međusobno neće imati doticaja, što znači jedan dan radiš, jedan si doma. Trgovine rade 9h na dan. Mi moramo natući satnicu znači radimo cca 10—12 h dnevno, jer ne daj Bože da nas se s tim velikim plaćama pretplati. Što znaci za nas radno vrijeme od 7:00 do 20:00 h. Evo reci ću vam iz prve ruke. U dućan svi dolazimo ranije, jer se sustav mora pokrenuti, napuniti blagajne, upaliti i pripremiti sve za otvaranje. Znači dolazimo u 6:00 na posao. Kada se budimo? Evo u 4, kako bi stigli pokupiti sve kolege koji nemaju prijevoz na posao. Na posao se kreće u 4:30h ujutro. Dolazi se na posao i radi se od 6:00 do 20:00 trgovina. To smo zaključili, to je dragi moji 14h radno vrijeme. Ali mi u 20:00 h ne odlazimo doma. Mi moramo ostati barem pola sata na blagajnama čekajući da cijenjeni kupci se udostoje krenuti prema izlazu jer nikako prije nisu stigli. 20:30h mi počinjemo čistiti dućan, spremati i raditi obračune i zaključak dana. Ako sve prođe glatko vani smo u 21:00 h. Ako to zbrojite to je 15h rada. Fizičkog rada, prebacivanja tona i tona brašna, šećera, ulja, banana. (Kratak info: žene smiju po zakonu dizati stvari do 15 kg, muškarci do 25 kg, kutija banana je 25 kg u dućanu nemaš u smjeni niti jednog muškarca, o ostalim pakiranjima mislim da svatko može zaključiti koliko je teško). Ok, i sad 15 h radi fizikaliju, ili 13h stoji na blagajni. Što mislite kolika nam je produktivnost? Koliku koncentraciju imamo za tisuće i tisuće kuna koji će nama proći kroz ruke? Da li ste ikada radili 15h u komadu takav iscrpljujući posao, i to ne u normalnim uvjetima kakve smo imali, di nakon takve smjene možeš otići se negdje opustiti, na masažu, cugu, ne. Toga nema. Nema poštovanja prema nama. Nema poštovanja broja kupaca u dućanu, jer vama se baš žuri. Ne želite dezinficirati ruke. Super. Ne morate. I znam da će biti komentara da šta nisu učili ne bi bili ovdje. Ne znate koliko je naših kolegica visokoobrazovano, koliko su neke imale teške poslove i bile na visokim funkcijama, ali to nije bitno svatko od nas trebao bi imati pravo na dostojanstveni život. Ali mi nemamo. Ne sa 15 h radnoga vremena. I ne, nemojte misliti da će nam platiti 15h. Platit će nam 13. Jer tako je kod nas. Mi moramo volontirati, i moramo čuvati ovakav posao jer sada nemamo druge.
Nikad ne pišem statuse ali eto morala sam. Hvala civilnoj zaštiti i lijepoj našoj na nedostojanstvenim uvjetima. Da li ćemo se sjetiti dezinficirati ruke ili šta god već treba kad dođemo doma u 22:30 h nakon sto smo od kuće otišli u 4:30h? Ne znam. Recite mi. I da. Sretan nam Uskrs. Svi ćemo imati volje i za to nešto malo čemu smo se veselili.
Hvala
Bila bi zahvalna svima koji će podijeliti.”