Posljednjih dana sve se češće piše o gradovima koji uvode zabranu/obavezu gašenja mobitela u školama. Prvenstveno u osnovnim školama. Takva zabrana mobitela u školama već postoji u Hrvatskoj i nekim europskim zemljama i na tragu je brojnih istraživanja koja potvrđuju štetnost neograničenog korištenja mobitela.
Prema prošlogodišnjem istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu provedenog u osnovnim školama, više od 86 posto učitelja slaže se i izrazito slaže s tom zabranom, dok se tek 2,9 posto učitelja s time ne slaže.
Komentar nezavisne vijećnice Ive Rinčić donosimo u nastavku:
“Iznenađuju me (ne)poduzete mjere Grada Rijeke
Stoga me zanimalo je li spomenuta tema u Gradu Rijeci već razmatrana, kakvi su zaključci te razmišlja li se o uvođenju sličnih mjera?
Drago mi je da Grad Rijeka prepoznaje problem jer, kako kažu, „već duže vrijeme aktivno promišljaju o temi korištenja mobitela i pametnih satova za vrijeme nastave“.
No, iznenađuju (ne)poduzete mjere. Naime, u njihovom odgovoru na moje vijećničko pitanje stoji da se „može reći da je većina riječkih osnovnih škola početkom ove školske godine pristupila izmjenama kućnog reda škole, kojima je uvedena zabrana korištenja mobilnih uređaja, odnosno propisano je postupanje u slučaju nedozvoljenog korištenja uređaja za vrijeme školskog sata, kao i školskih odmora. Prijedlozi o zabrani korištenja mobilnih uređaja razmatrani su na učiteljskim vijećima, učeničkim vijećima, vijećima roditelja te naposljetku odobreni od strane školskih odbora.”
Zabrana mobitela u školama traži konkretne mjere
Što to znači „može se reći“? Jesu li pristupili izmjenama ili nisu?
U pojedinim riječkim školama zabranjeno je korištenje mobitela samo tijekom školskog sata. No i u tim se školama već promišlja u smjeru zabrane, ali, naravno, uzimajući u obzir sve specifičnosti pojedine škole – od broja učenika, učitelja, smjenskog rada, mogućnosti pohrane uređaja i sl.
Nameće se pitanje zašto se tek promišlja o zabrani tijekom odmora? Znači li to da su se do sada mobiteli mogli koristiti na satovima? Ne bi li upravo limitiranje korištenja mobitela tijekom odmora omogućilo djeci vrijeme socijalizacije, druženja i toliko potrebnu digitalnu apstinenciju. Konačno koji su to specifični razlozi pojedine škole, broja učenika i učitelja, te smjenskog rada i pohrane uređaja koji priječe nadležne da odgovorno i bez okolišanja poduzmu sve ono za što se deklarativno zalažu?
Jer Rijeka je grad prijatelj djece, sjećaju li se toga u Grada?”
Izvor: Iva Rinčić
Komentari