Prof. dr. sc. Roko Dejhalla naglo je i prerano otišao, a imao je još puno želja i planova, kao i svi koji su gradili svoj život i karijeru postepeno, ne misleći o neizvjesnosti života i duljini naših postojanja. Iza sebe je ostavio trag, ponajprije kao zaljubljenik u brodove i svoju struku brodogradnju, ali i kao vrhunski stručnjak te istaknuti profesor Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Brojne generacije studenata susretale su s njim, a mnogima od njih prenio je ljubav prema brodovima i brodogradnji, koju je i sam duboko i s poštovanjem osjećao. Uvijek voljan pomoći, savjetovati i protumačiti, ali zahtjevan u znanju, znao je reći „Zamisli da avionom upravlja pilot koji nije dobro savladao gradivo“. Roko Dejhalla, rođeni je Riječanin. Njegovi su roditelji kao mladi bračni par došli u Rijeku i podignuli svoju obitelj, a od ranijih dana Roko je znao da neće nastaviti obiteljsku tradiciju i biti zlatar, već da su njegovi snovi i opredjeljenje povezani s morem i brodovima. Tako upisuje Pomorsku školu u Bakru, a nakon mature njegov je odabir bio Studij brodogradnje na Tehničkom fakultetu u Rijeci gdje je i doktorirao. Svoj radni vijek na Tehničkom fakultetu započeo je 1994.godine. Bio je dugogodišnji predstojnik Zavoda za brodogradnju i inženjerstvo morske tehnologije, voditelj katedre, priznati znanstvenik i predani nastavnik. Svojim radom zadužio je cijelu akademsku zajednicu, kao i generacije studenata, danas traženih stručnjaka, u koje je trajno utkao znanje i ljubav prema struci. Kao znanstvenik i profesor jasno je znao napraviti razliku između znanosti i struke, a veliki značaj davao je i praktičnoj nastavi koju je provodio sa studentima brojnih generacija. Zaljubljenik u tradicijske barke sve je znao o načinu njihove gradnje i obnovi, pri čemu je držao radionice tradicijskih barki u sklopu projekta Mala barka.
Kada je 2005. nastao humanitarni kalendar Riječki dečki s temom riječkih doktora znanosti, autora fotografije Egona Hreljanovića, Roko je bio jedan od dvanaestorice sudionika, a u ruci je držao maketu maloga papirnatog broda. Marljivo je pomagao te hladne zime u prodaji kalendara na štandu na Korzu i svake bi godine došao kupiti svoj primjerak kalendara, podržavajući tako humanitarnu akciju baš poput brojnih drugih građana. Ovaj mi tekst nije lako pisati jer s ponosom mogu reći da smo Roko i ja dugo vremena bili pravi, dobri prijatelji. Uvijek je bio spreman pomoći i uvijek bi pronašao neko dobro rješenje, a takav je bio prema svima koji su mu s obratili. Ugasio bi odmah onaj osjećaj obaveze koji se nametne kada ti netko pomogne i rekao bi samo „Šalji dalje“. Bio je sportaš u duši i tijelu, skroman i jednostavan, nadasve slojevit i pun znanja o svemu. U sebi je imao i onu malu zdravu dozu građanskog bunta koja nam uglavnom svima nedostaje i uvijek je htio da stvari budu bolje nego što jesu i o tome smo često razgovarali. I znao je reći „Ja bih sve tvoje probleme smjesta riješio, kao i ti moje”, ali bi onda s osmijehom, mudro zaključio da sami svoje teže rješavamo.
Roko Dejhalla jako će nedostajati ovome gradu, svojoj struci, nauci, studentima, kolegama, riječkom Sveučilištu i Tehničkom fakultetu, svojim najbližima i članovima obitelji, kao i svojim prijateljima. Sretno plovi dragi Roko, neka te prati mirno more i s osmijehom snivaj u plavetnilu.
Dunja Pavešić
Komentari