Hana Samaržija: “Festival slobode nije bio toliko festival idiotizma koliko kulture neznanja”

56
Izvor: Festival slobode Facebook

Hana Samaržija, kćer rektorice Sveučilišta u Rijeci dr. sc. Snježane Prijić Samaržije, u Indexovom komentaru osvrnula se na Festival slobode koji se održao prošlu subotu. Koja je zapravo bila motivacija za pokretanje Festivala slobode, Hana Samaržija iznosi mišljenje:

„Beskrajno je lako popustiti svojim nižim pobudama i Festival slobode – zarazni dernek oslobođenosti od brige za tuđe zdravlje, na plakatima ovjenčan srcima i srcedrapajućim pojmovima koji evociraju slike ljubavi i zajedništva – prozvati Festivalom idiotizma. 

Pera svih obrazovanijih političkih analitičara i komentatora stoga posljednjih dana radišno proizvode ogađene osude skupine nekoliko tisuća prosvjednika koji su se odlučili zajedno preznojavati na glavnom zagrebačkom trgu i mahati transparentima iz tvornice teorija zavjere. Drugi su u Festivalu slobode pronašli očajničko nastojanje krajnje desnice da iznova postane relevantna, mahom političara koji se – dok prosvjeduju za slobodu dodirivanja stranaca i odlučivanja hoće li ili neće zaraziti one koji od toga mogu umrijeti – aktivno bore protiv slobode žena da odlučuju o svom tijelu i slobode homoseksualnih parova da pravno potvrde svoju vezu.“

Nadalje, Hana Samaržija osvrće se na činjenicu kako su se na prosvjedu zasigurno nalazili i obrazovani ljudi, no kako ima i onih koji ne spadaju u tu kategoriju:

„Oni su vjerojatno samo kovidioti. Bolje pitanje jest kako su ljudi koji su desetljećima vodili normalan građanski život u nekoliko mjeseci pandemije postali anticivilizacijski ekstremisti koji drže da u injekciju s cjepivom stane čip, da je zoonoza iscurila iz kineskog laboratorija ili da postoji šačica međunarodnih zločinaca dovoljno sposobna da koordinira globalnu zavjeru. U iznalaženju odgovora na pitanje kako nastaje zavjerenički idiotizam – mislim, virusni ekstremizam – pomoći će nam plodno znanstveno polje epistemologije političkog ekstremizma.“

„Prema najboljoj dostupnoj epistemologiji, ključ ekstremizma leži u nepovjerenju spram službenih izvora informacija. Naime, kako bi netko postao punokrvni ekstremist, prvo mora ući u zatvorenu intelektualnu zajednicu koja aktivno odbacuje sve vanjske izvore informacija kao lažne, naivne, blentave ili moralno kvarne. Ljudi odgojeni kao neonacisti drže da je Holokaust izmišljotina jer su od djetinjstva naučeni misliti da su prihvaćena povijest i srednjostrujaški mediji alatke u rukama međunarodne klike moćnih Židova.“

Kada i gdje je došlo do ovakvog ekstremizma u društvu možda leži u činjenici da je Nacionalni stožer civilne zaštite izazvao nepovjerenje kod građana čestim revidiranjem mjera, kontradiktornim informacijama u istom vremenu. Na navedeno, Hana Samaržija dala je svoj odgovor osvrćući se na profil svakog pojedinog člana Nacionalnog stožera civilne zaštite:

U našem slučaju, vjerovanja da je – da citiram neke od entuzijastično okinutih prosvjednih transparenata koji kruže medijima – virus laž, da su cjepiva otrovna, ili da će se prosječni hrvatski liječnik financijski okoristiti od procjepljivanja stanovništva, svoj korijen imaju u nepovjerenju spram Nacionalnog stožera civilne zaštite. No želimo li biti sasvim pošteni, naš je Stožer učinio sve u svojoj moći kako bi zaslužio takvo nepovjerenje. Mjesecima je izdavao proturječne naputke o nošenju ili nenošenju maski te o dinamici potpunog zatvaranja ekonomije i neobuzdanog poticanja turizma. Bez ikakve je dvojbe odrješito zabranjivao svjetovne djelatnosti namijenjene mladima, dok je crkvene derneke i tradicijske svečanosti ostavljao otvorenima. 

Netom prije parlamentarnih izbora Stožer je ukinuo obavezu samoizolacije za pridošlice iz Bosne i Hercegovine – koje, po običaju, glasaju za HDZ – pa nakon Plenkovićeve premoćne pobjede tu obvezu besramno vratio. Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak medijima je davao nesuvisle izjave i pisao ispričnice političarima koji drže premijerovu parlamentarnu većinu. Slično, naš je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, inače svjetski poznat po planskom mučenju migranata na granicama, govorio uvredljive općenitosti i odbijao odgovoriti na logična novinarska pitanja. Konačno, Stožer je propise koji su bez objašnjenja napadali privatnost građana, poput sporne izmjene Zakona o telekomunikacijama radi praćenja mobitela, nastojao donijeti izvan regularnog saborskog postupka.

Opadanje povjerenja u Stožer izravno se odrazilo na popularnost novog ministra zdravstva Vilija Beroša. Podrška javnosti Berošu – koji je u prvim mjesecima zaraze bio nacionalni heroj i čest motiv dječjih crteža te pravo osvježenje nakon napadno nesposobnog demagoga Milana Kujundžića – posljednjih se mjeseci, s porastom broja zaraženih i aferom snimke političkog imenovanja ravnatelja bolnica, naglo istopila. Stoga ne čudi da su neki građani, koji su politiziranost i neprofesionalnost Stožera preuzetno poistovjetili s neistinitošću svega što Stožer ima za reći, svoje nezadovoljstvo odlučili iznijeti na glavni zagrebački trg. No to je pogreška u zaključivanju. Neke stavke onoga što Stožer govori nisu izmišljotine porođene u glavama Krunoslava Capaka i Davora Božinovića, nego konsenzus međunarodne znanstvene zajednice.“

Naposljetku, unatoč sumnji u rad Nacionalni stožer civilne zaštite, Hana Samaržija ipak upozorava na ono bitno – da je Covid-19 činjenica koja postoji u realnom vremenu i prostoru kao objektivna stvarnost.

Festival slobode nije bio toliko festival idiotizma koliko kulture neznanja. Negodovanje zbog proturječnih iskaza o prijenosu i prirodi bolesti te uvjerenje da je promjenjivost stavova podbačaj znanosti svjedoče samo o nerazumijevanju dinamike znanstvenog napretka. Uobičajen tempo znanosti nisu kameno uvjerenje i razmetanje dogmama, nego nesigurnost i spremnost na dorade. Znanost raste kroz neslaganja, provjere i polemike. Budući da je korona nova bolest, razumljivo je da o njezinoj prirodi tek učimo. Ako konzultiramo zdrav razum, čiji je izostanak u Hrvatskoj daleko najčešća zarazna bolest, doznat ćemo da naš Stožer nije izmislio virus, maske i cijepljenje: oni su datost objektivne stvarnosti. Korona je samo jedna od zoonoza – virusa sa životinja prenesenih na ljude – koje ćemo u narednim godinama zbog uništenja prirodnih staništa, nasilne deforestacije i trgovine divljim životinjama gledati sve češće. Zoonoza je, ako ga se još sjećate, i virus AIDS, koji je s majmuna prešao na čovjeka i u nekoliko desetljeća pobio deset milijuna ljudi. Iako još ne možemo biti sasvim sigurni jesu li maske i fizičko distanciranje korisni, sve dok postoji i najmanja nada da djeluju, i dok posljednja znanost pokazuje u tom smjeru, trebamo ih usvojiti kako bismo zaštitili one ranjivije. To je minimum dužnosti moralnog bića u zajednici drugih moralnih bića. Što se desničara tiče, njihova je prisutnost na Festivalu slobode sasvim prirodna.

Oni su, naime, oduvijek cijepljeni od skrbi za one koji ne dijele njihove stavove i čipirani uvjerenjem da su ljudi slobodni vjerovati samo u ono u što oni vjeruju. Sloboda Festivala slobode nije nešto što bi itko trebao željeti jer se radi o slobodi od brige za tuđe zdravlje, odnosno slobodi od odricanja radi zaštite slabijih.“

Izvor: Index

Komentari