Mistična povijest i nastajanje stakla
Poznat je nastanak stakla iz pijeska koji kao da nekim alkemičnim postupcima stvara novu, drugačiju i pomalo mističnu tvorevinu. U tom smislu začuđujuća je činjenica da postoje dokazi o postojanju stakla već u kamenom dobu, no budući da se radi o ipak nepotvrđenim tezama, povijest nastajanja stakla se veže za rimske trgovce.
Kao i većina otkrića, prvo pretvaranje kvarcnog pijeska u ovu čudesnu prozirnu tvar je zacijelo bilo slučajno. Tko zna što su tadašnji Rimljani pomislili vidjevši tako čvrstu i gustu materiju, koja nekim čudom propušta svjetlost! Sigurno dar bogova ili čudan produkt neshvatljivih sila.
Zbog svoje prozirnosti, u Rimskom Carstvu se staklo već koristilo u obliku prozora, ali i tada su primijećene njegove dekorativne karakteristike zbog kojih su se pojavile raznolike tehnike ukrašavanja i bojanja stakla.
U srednjem vijeku je većinom korišteno u crkvama, a kasnije je postalo unosan posao čija se tajna proizvodnje čvrsto čuvala. Tada se kvalitetna izrada stakla koncentrirala u Veneciji, a krajem 13. stoljeća je preseljena i na obližnji otok Murano gdje su mletački majstori razvili svoje vještine izrade stakla do savršenstva. Uskoro su staklari postali toliko popularni i cijenjeni da su imali status ravan plemićkom, a njihove kćeri su se udavale u najbolje plemićke obitelji. Ipak, ove privilegije je pratila velika odgovornost i obaveza: muranski staklari nisu smjeli napuštati svoj otok kako bi se zaštitio recept nastanka ove čudesne materije te je izrada stakla još jednom obavijena mističnim velom tajne.
Zanimljivo je da se tadašnji nastanak stakla skoro uopće ne razlikuje od današnjeg klasičnog puhanja stakla. Rastaljeno staklo vadi se iz peći koja postiže temperaturu čak do 1570 Celzijevih stupnjeva. Ovdje je jako bitan alat, takozvana lula koja na jednom kraju drži vruću, rastaljenu masu, a na drugom staklopuhač jednostavno puše oblikujući materiju. Tu se i dalje radi o jako visokim temperaturama, no iznenađujuće je da majstori to obavljaju golim rukama, bez ikakve zaštite, u neizbježnim kratkim rukavima i laganoj odjeći. Tada oni mogu slobodno oblikovati tu vruću masu uz pomoć alata ili stavljanjem u kalupe. Izvanredna je vještina tih staklopuhača koji, takoreći, svojim dahom oblikuju staklo. Izrada stakla je istodobno privlačna i vrlo opasna te sam njegov proces nastajanja djeluje kao magičan performans, no nažalost na ovim prostorima ima sve manje ljudi koji se bave njegovom ručnom izradom.
Praktični dio: korištenje stakla u domu
Danas se u domovima većinom koristi industrijski proizvedeno staklo, a puhano staklo najčešće dolazi u obliku suvenira ili ukrasnih predmeta. Postoji više vrsta stakla i ponekad je važno znati gdje se koje koristi pa ću spomenuti najvažnije vrste stakla koje nas okružuju, po različitim kategorijama. U interijerima i eksterijerima moguće je naći žičano staklo koje ima žičanu mrežu po sredini stakla, a koja štiti staklo od rasipanja u slučaju pucanja. Kao sigurnosno se češće koristi kaljeno staklo koje je tretirano na vrlo zanimljiv način. Naime, opet toplina sudjeluje u njegovu nastajanju tako da se najprije staklo jako zagrije, a tada se naglo hladi. Tim postupcima ono postaje vrlo otporno na udarce te se koristi na staklenim fasadama, pregradnim stijenama, vratima, na staklima u prostorima sanitarija te umjesto keramičkih pločica u kuhinji. Osim tog sigurnosnog stakla postoji i lamelirano, a sastoji se od nekoliko slojeva stakla koji su međusobno spojeni. Koristi se kod staklenih ograda, gazišta, liftova tj. najčešće kad se staklo spaja s metalnim dijelovima uz pomoć vijaka. Dakle, ovo su bile vrste stakla koje se najčešće koriste u interijerima, a što se tiče predmeta koji nas najčešće okružuju u domovima često je kristalno staklo koje se koristi kao ukrasno. Ima velik indeks loma svjetlosti što uzrokuje zanimljive igre svjetla pri prolasku kroz staklo, a koristi se u vazama, ukrasnom posuđu, rasvjeti, gdje god je moguće iskoristiti njegove bajkovite karakteristike. Ako se staklo namjerava koristiti pri većim temperaturama, idealno je vatrostalno staklo koje može izdržati temperaturu čak do 1100 Celzijevih stupnjeva. U tom smislu je pogodno za izradu kamina i peći te kao vatrostalno posuđe za pečenje koji je često viđen predmet u kuhinjama. Staklo će se uvijek koristiti. Za ovaj čudesan materijal možemo sa sigurnošću reći da će i u budućnosti graditi većinu predmeta koji nas okružuju, uz svoja funkcionalna i praktična svojstva koja nam olakšavaju svakodnevni život. I ne zaboravimo one umjetničke karakteristike koje će nas potaknuti da opet vjerujemo u magiju i uplitanje nečeg neshvatljivog u njegovo nastajanje.
Kristina Lugonja, mag. dizajna
