Naslovnicaa Nesvrstano Saturn je taj koji postavlja granice

Saturn je taj koji postavlja granice

Podijeli

Aktualna tema posljednjih nekoliko tjedana je ponovno uvođenje graničnih kontrola od strane Danske i Francuske što je podigla puno bure kod ostalih članica Europske unije. Zajednica koja je zamišljena kao savez država bez granica nakon manje od dvadeset godina postojanja dovodi u pitanje jednu od osnovnih pretpostavki vlastitog funkcioniranja – zajednički teritorij za slobodno kretanje unutar te iste zajednice. Međutim, kada malo bolje razmislite zapravo nije ni čudno ni neobično što se situacija razvija na ovaj način. Tijekom cijelog života što na indvidualnom što na kolektivnom planu većina nas je između čežnje za jedinstvom i stapanjem koje smo iskusili već u majčinoj utrobi (Neptun) i potrebe da kao odvojeni entiteti postavimo granice koje će nas odvojiti od okruženja (Saturn).

O Neptunu sam pisala prije nekoliko tjedana, ali nisam spomenula još jednu njegovu osobinu, a to je da briše granice, kako žudi da se stopi sa svime oko sebe u blaženo jedinstvo. Neptun bezuvjetno prihvaća svaku osobu i svako iskustvo očekujući jednaki tretman zauzvrat. Kod Neptuna je sve povezano, beskonačno, idealno. Svaka ideja je na početku neptunska – zamišljena idealno, s očekivanjem da će se jednako tako idealno i ostvariti. A onda kao i uvijek, na scenu stupa stvarnost ili astrološkim jezikom – Saturn. Knjige i knjige ispisane su o Saturnu i svemu negativnom što on navodno donosi. Bez obzira na moderan pristup i životu i astrologiji, dobar dio i astrologa kao i ljubitelja astrologije smatra ga zlosutnim planetom propuštajući vidjeti i njegove pozitivne i afirmativne osobine koje nije lako spoznati na prvi pogled. A on je i princip koji postavlja granice, definira i određuje, završava i započinje, planet koji je za razliku od Neptuna itekako svjestan zemaljske realnosti.

U materijalnom svijetu granice su potrebne. Većina nas nije spremna (ponekad ni sposobna) odrediti vlastite granice pa nam ih tijekom odrastanja određuju roditelji, a kasnije u životu društvo i još više zakonski i državni propisi. U svim tim slučajevima pravilo je isto – što god da učiniš, moraš za to snositi odgovornost. Ovaj princip se možda čini hladnim pa čak i okrutnim, ali svi smo mi spremni pozvati se na ovo pravilo kada su u pitanju drugi ljudi, a manje smo ih spremni prihvatiti kada smo u pitanju mi sami. Zato je tu Saturn. Vratimo li se Europskoj uniji, i ona je zajednica koja ima svoja određena pravila i pravni sustav. Za kojeg se očekuje da će ga članice prihvatiti i primjenjivati. A pravila su bila jasna – nema granica. Ali, ne lezi vraže! Novonastala sloboda kretanja nije se baš pokazala kao najbolja ideja. Jer nije sloboda za svakoga. Jer sloboda ne znači da svatko radi što želi bez posljedica već da što god da učinio da stoji iza toga i da je za to odgovoran pa što god napravio. Neočekivano, sloboda je nešto vrlo saturnski. Možda doista neke članice Europske unije imaju pravo postaviti opet svoje granice kako bi se osjećale sigurnima. Ili ipak trebaju poštovati pravila igre? Hm.

Karin Baloh Martić
astrodrom.hr