Danas kad razmišljam o svom djetinjstvu, moglo bi se reći da sam bila posebno dijete. Dok su sva djeca pričala o bljak maneštri, sa ili bez kupusa, s paštom ili bez nje, ja sam jedva čekala ponedjeljak kad je na redu, u mojoj familiji, bio fažol. Ma nije bilo važno koje je godišnje doba jer je tanjur fažola prijao u svakoj situaciji. Nakon njega sam se mogla igrati u dvorištu cijelo popodne i ne bih se umorila. A tek jota, sa zdravim kiselim kupusom… Nisu me hvatale prehlade i gripe.
S godinama sam se sve više upuštala u iskušavanja različitih vrsta hrane pa sam tako malo zaboravila na jedno od najdražih mi jela. Sve dok jednog dana nisam iz kuhinje moje mame namirisala jotu. Bila sam kao oni likovi iz crtića kad lebde prateći fini miris. Tad sam shvatila što znači ubiti se od hrane. Nisam mogla disati iduća dva, tri sata, ali isplatilo se. I nije se takvo nešto dogodilo samo jedanput, ali se nekako uvijek poklapalo baš s tim ručkom.
Sada, dok su temperature vani nešto niže, jota je prava hrana koja ugrije, a pritom je zdrava i ukusna. Malo sam istraživala otkud ona potječe i ima li koja zanimljivost ili legenda vezana za nju. Nažalost, nisam ništa previše otkrila. Saznala sam da je jota prvenstveno jelo s ovih naših prostora, uz Istru i dio Italije oko Trsta. Priprema se uglavnom na isti način, razlike su samo u pokojem tajnom sastojku koji doprinosi okusu. Čitala sam recepte i razmišljala kako bi bilo lijepo da jednom sama probam skuhati pa da mi svaki sastojak bude po guštu. Međutim, istraživanje i razmišljanje je ostalo samo na tome. Nisam još dovoljno hrabra da se upuštam u to. Ma i ne žuri mi se. Kažu da kad naučim kuhati fažol i juhu da se mogu udati, a to mi pak nikako nije u planu u bližoj budućnosti, tako da ću još neko vrijeme uživati isključivo u maminoj joti koju je ionako teško pobijediti.
Prije dvije godine sudjelovala sam u karnevalskoj povorci, onoj velikoj, glavnoj. I nakon cijelog dana na nogama, smijanja i zabavljanja, glad je rekla svoje. Uletila sam u prvi otvoreni fast food i pojela neki sendvič veličine onih starinskih okruglih jastuka kakve imaju naše bake. Tako zadovoljna i sretna krenula sam prema šatoru gdje se veliki broj ljudi još uvijek zabavljao. Osim zabave bilo je i hrane, i to jote koja je bila pripremljena u ogromnim loncima, a znate kako se kaže, što se priprema u većim količinama, to je hrana bolja. Međutim, tada sam bila toliko sita da sam jedino mogla uživati u mirisima koji su obuzeli moje nosnice. Gdje god sam se okrenula zadovoljni osmjesi potvrđivali su moju veliku grešku. Trebala sam još malo izdržati i pojesti pravi kuhani obrok, ali eto, nek’ mi bude. Bit ću pametnija drugi put. Jota je vrsta hrane koju ćemo često moći probati na tako nekim velikim „domaćim“ okupljanjima, gdje nema potrebe za nekim otmjenim dokazivanjem. Jota je narodna hrana i pritom nemam nikakve negativne konotacije. Ljudi je vole i rado spremaju i jedu. Zato nemojte dvojiti hoće li takva hrana biti dovoljno svečana za neki poseban obiteljski ručak. Mislim da se uz malo mašte i dobre volje i od običnog tanjura jote, može stvoriti rapsodija okusa i vizualnog doživljaja. Ako je do sada niste probali, zamolit ću vas da ne uskraćujete svojim osjetilima nešto tako fino. Zato ako baš i niste ludi za jotom pregrmite sve predrasude i probajte, teško da ćete požaliti!
Kako sam vam priznala da još nisam skuhala svoju prvu jotu, odlučila sam recept potražiti od majstora kuhinje – Andreja Barbierija. Ono što sam naučila od njega jest kako je jota prvenstveno fažol s repom, a ne kiselim kupusom kako sam ja mislila. Rekao je i kako je ovo doba od toga jela, najviše zato što obiluje vitaminima koji se ne mogu naći u drugim namirnicama. Stoga je vrijeme gripa i prehlada pravo vrijeme za jotu! Evo njegovog recepta…
ISTARSKOTALIJANSKA JOTA
Prvo je potrebno sušenu svinjsku nožicu dobro kuhati, najmanje dva sata tako da se mogu odvojiti hrskavica i koža od finog mesa. Zatim dinstamo kapulu u koju dodajemo sirovi krumpir. Podlijevamo to dvoje dijelom vode u kojoj se kuhala nožica, dijelom običnom vodom. Dodamo ribanu kiselu repu. Ako imamo svježi fažol, ubacimo ga odmah da se kuha s ostalim sastojcima. Ako fažol nije svjež, prokuhamo ga do pola te dodamo lovorov list, sol, papar i češnjak. Potom ga zajedno kuhamo sve dok repa, fažol i krumpir ne puste škrob i malo ne zgusnu sve te sastojke. Kada serviramo, na vrh jote stavimo komade očišćenog mesa. Jota je još bolja sutradan kada se prožmu svi ti okusi, a jede se jako topla!
Dobar tek!
Sanja Lakić
Smart food prezentacija u restoranu Bon Appetit
Ab ovo
Dinja za ljetno osvježenje
Asia - Prvi „pravi“ kineski restoran otvoren u Rijeci
Varivo od graška i crvene leće
