Petak, 12.08.2011

Astrologija i strah

Strahove, predstavlja Saturn. Saturn je također i simbol granica i ograničenja, svega onoga što nas realno, a puno češće posve subjektivno ograničava.

Nedavno smo se svi nasmijali dvojici provalnika koje je s mjesta pljačke otjerala bijesna čivava. Čivava mala, ali opaka, mada meni osobno nije djelovala tako strašno. Ali kao što kažu, u strahu su velike oči. I istina je. Svakome je od nas njegov strah najveći i najstrašniji koliko god da je on objektivno možda bio i smiješan kao npr. strah od igle ili strah od vađenja krvi. Strah je nešto posve iracionalno i jedan od najboljih načina da ga pobijedimo je da se suočimo s njime. U protivnom, uvijek će nas držati u nekoj vrsti šah-mata. Strah od životinja? To je nešto što u nas usadi odgoj u kojem su životinje ili nešto nepoželjno ili nešto opasno; ili pak neko loše iskustvo sa životinjom/životinjama još iz djetinjstva. I onda poslije pri svakom novom kontaktu očekujemo isto. I svaki put aktvira se uvijek isti stari strah. Koji je “hrabre provalnike” otjerao glavom bez obzira pred “opasnom čivavom”.

Kada govorimo o životinjama u astrologiji (pod uvjetom da to nisu isključivo kućni ljubimci) govorimo o Mjesecu, planetu koji u sebi sadrži instinkte, planet koji simbolizira naša spontana i nekontrolirana ponašanja. S Mjesecom funkcioniramo po navici, onako kako smo se naučili ponašati, ni sami ne znamo kada i kako. Također, Mjesec je planet kojim ‘njušimo’ svijet oko sebe, posve nesvjesno i animalno, on je kompas koji nam pomaže snaći se i funkcionirati u kriznim situacijama, kada sve ostalo zakaže i kada na površinu izroni nesvjesno. Danas baš nismo pretjerano u kontaktu s tim aspektom svoje osobnosti, neki od nas ga se plaše, neki ga preziru, neki negiraju da uopće postoji. I tako, kako nemamo kontakt s tim aspektom vlastite osobnosti, naravno da se baš ne osjećamo dobro u kontaktu sa životinjama, nepredvidljivima, spontanima, divljima.

A strahove, naravno, predstavlja Saturn. Saturn je također i simbol granica i ograničenja, svega onoga što nas realno, a puno češće posve subjektivno ograničava. Zapravo, ono što nas najviše koči u životu su naši vlastiti strahovi. Svi se mi najviše bojimo nepoznatih stvari i situacija i radije ćemo biti nesretni i nezadovoljni u poznatim nam okolnostima nego da se upustimo u neizvjesnost nepoznatog. Ali jedini način da pobijedimo svoje strahove da se sa njima suočimo koliko god nam se činilo da je to nešto što jednostavno ne možemo učiniti. Ne postoji uzalud onaj izraz ‘umro od straha’. Ponekad se to doista i dogodi. Ali najčešće se ne dogodi. Nego nas suočenje sa strahom dovodi korak bliže njegovom razrješenju. Tako je i s psima. Kažu da pas koji laje ne grize. Uglavnom je to i istina. Kao što su i u strahu velike oči. Dakle, ako se bojite pasa, pokušajte im se približiti. Dajte priliku i sebi i njima. Možda se iznenadite. Možda od vašeg velikog straha ostane – ništa.

Karin Baloh Martić
astrodrom.hr

Tagovi

, , ,

Slični članci
Sviđa ti se članak? Podijeli ga...

Odgovori