Maurovizija: Termiti

Četvrtak, 24.11.2011

Maurovizija: Termiti

Crtam pojam ”termit”. U tom trenutku, u glavi mi 1000 stvari, a prva – u jbt, to grize sve živo.

Život je totalno nepredvidljiv. Kako šokirati samog sebe, a i druge u sat vremena, osjetio sam ovog tjedna kada sam gostovao u popularnoj tv-emisiji Gromača koju vodi voditeljica s najdražim mi dekolteom Irena Grdinić i kolega mi Mario Battifiaca. Zašto sam bio šokiran, pitate se, kada već godinama ”plivam” u tim vodama?

Nekoliko je razloga. Fenomenalno je kada se emisija ide uživo jer tada nema puno vremena za dogovore i sve je više-manje improvizacija. Da, dobro je i zanimljivo za gledatelje, ali ne i za tebe koji u trenutku moraš misliti na 100 stvari, a pogotovo ako moraš raditi stvari koje inače ne radiš. Naravno da ne želiš ispasti glup, ali na kraju to ipak tako završi. Puno puta sam napomenuo da ne gledam televiziju, pa sam jučer ”ušetao” u potpuno novi koncept emisije. Nekada se kuhalo, a sada se igraju igre. Naravno da ja to nisam znao. Nakon uvoda gdje sam Irenu zamolio da ne priča toliko o mojim dostignućima jer studio neće biti dovoljno velik za moj ego, i nakon tih par minuta na koje je mama sigurno bila ponosna ako je gledala tv, sve je krenulo kontra mene. ”Kako ispasti bedak” nazvao bih emisiju da se kojim slučajem već ne zove ”Gromača”. Krenuli smo sa igrama. Prva na redu bio je dobro poznati Pictionary. To me razveselilo k’o malo dijete jer inače obožavam igrati tu igru s društvom, pa mi je kamen pao sa srca da ću, ajde, u prvoj igri znati o čemu se radi.

Imali smo dva tima- Mario i Helena Brajković, draga cura i pjevačica u usponu – u jednom timu, i Irena i ja u drugom timu. Naravno, Mario i Irena jedan drugome smišljaju što teže pojmove, ali Mario je vještiji kada treba ”zabiberiti” suparničkoj ekipi, pa smišlja izraze na kojima bi mu zavidio i sam Klaić. Tako sam ja morao pogoditi izraz ”celer”, i dok se Irena trudila nacrtati ga, ja sam ispaljivao pojmove tipa: ”ljiljan!”, ”orhideja! ”, ”pupoljci!”, ova mi pokazuje na pupoljke, onda se ja pravim pametan i sjetim se super serije pa kažem ”dražesni pupoljci svibanjski”. Na kraju pameti celer. Iskreno, ni ne znam kako izgleda celer. Tanak sam nekako sa znanjem o biljčicama. Dobro da si ograničen vremenom, jer to ne bih pogodio do sutra. Okej. Poser broj jedan, ljudi u studiju se paraju od smijeha, što je dobro, nadam se da se i gledatelji zabavljaju, baš me briga što sam glup. Dobroćudna Irena suparničkoj ekipi zadaje pojam ”perika” što ovi ”skidaju” k’o od šale. Irena moja draga, ovo je bojno polje, nema milosti!

Ajmo dalje, sad je red na meni da crtam. Prefrigano kažem ”ja ću crtati lijevom” jer pretpostavljam da ne znaju svi u studiju da sam ljevak. Svemir odmah uspostavlja ravnotežu jer sam se htio praviti važan kako dobro crtam lijevom rukom. Crtam pojam ”termit”. U tom trenutku, u glavi mi 1000 stvari, a prva – u jbt, to grize sve živo. U milisekundi taj pojam najviše mi je imao sličnosti sa čakavskim izrazom ”tarma” što znači ”moljac”, a kako je emisija čakavska, ja razmišljam čakavski. I krenem crtati moljca, ormar sa robom i majicu koju moljac grize. U hodu shvatim da termit ne jede majicu nego drvo pa počnem crtati drvo i navodim Irenu na pravi put, nadajući se da će povezati sa onim prije, ali nedostaje nam vremena. Faking šit. Opet poser. Zamišljam svoju ekipu koja vrlo vjerojatno prati na tv-u događanja i para se od smijeha ne želeći zamišljati sutrašnji dan. Pojest će me od zajebancije.

U drugoj igri režija nazove nekoga nasumce i ti ga moraš zadržavati na telefonu pune dvije minute da ti ne poklopi. Naravno, dobiješ riječ koju moraš uvrstiti u svoju spiku. Zadali su mi riječ ”erotska masaža”. U silnoj brzini smišljam kako nekoga zadržati dvije minute na telefonu, deset sati navečer je, dakle, bitno je da lajem i da ne prestanem, jer 99% ljudi poslat će me u ”rodno mjesto”. Mislim si o čemu da lajem i sjetim se da se upravo igra utakmica Real Madrid- Dinamo, i da ću nekoga nazvati i pričati o Ronaldu, Mamiću i ekipi, a onda samo u zadnjim sekundama uvaliti riječ ”erotska masaža” kao nagrada što su me saslušali. Dobra ideja. Ali neće ići tako lako. Krećemo. Ovi iz režije biraju broj. Zvoni. Molim se u sebi da se javi žensko. Nekako imam dojam da ću njih lakše obrlatiti. Naravno, javlja se muško.

-dobro veče.
-dobro veče.
-gledati li televiziju?
-da
-a koji program?
-Novu tv.
-Dakle, ne gledate utakmicu?
- pa utakmica je na Novoj tv!

Majko mila, evo me opet, retard! Evo ti sad, Staraj, naplata što ne gledaš televiziju! Sad se nosi s tim! Ja siguran da jedan Dinamo garant prenosi HRT. Zaboravih da je njoFra davno umro i da su se vremena promijenila. Vrijeme ide i vidim da sam gadno zeznuo s ovim i pokušavam izvući situaciju:

-gospodine radimo jednu malu anketu
-ne bih ja anketu, ja bih gledao utakmicu
-ali bit ćemo kratki
-i bit ćete!
Tup! I poklopi slušalicu.

Jaoooo, majko, predobro. Helena ima riječ ”autodijelovi” i mora također zadržavati žensku na telefonu dvije minute, ali ženska joj poklapa slušalicu još prije nego meni onaj fudbal-fan, pa u ovoj igri Irena i ja odnosimo pobjedu. Jeeej. Tračak nade se pojavljuje. Staraj, koncentriraj se malo, glupane.

Treća igra. Treća bruka, naravno. Između igri imaš reklame da ti na brzinu objasne o čemu se radi. Inače sjedim na ušima u puno slučajeva, a sad me to skupo koštalo. Igra se zove ”Taboo”. Čuo, ali nikad igrao. Naravno, ono što sam ja vidio je papirić sa 5 izraza. Mislim si, super. To ja čitam, a druga osoba pogađa. Naravno da ne! Te izraze ne smijem koristiti dok osobi objašnjavam. Mila majko što sam glup. Oprostite mi ako se sramite, dragi roditelji. Svatko od nas je nekakav. Ne mogu ja sve. Dok radosno čitam izraze koje NE smijem čitati, vidim da nešto nije u redu, a Mario se samozadovoljno smije i trlja ruke. Tješim se da se barem gledatelji zabavljaju mojom glupošću, iako se negdje u dubini duše nadam da ipak svi gledaju utakmicu na, kako sam saznao, Novoj tv.
Odmah poslije emisije, uzimam mobitel u ruke, a vidim, brdo obavijesti sa Fejsbuka. I imam što vidjeti. Naravno da je moj prijatelj Pedoć jedva dočekao da se obrukam i na moj wall lijepio moljce, termite, celer, i praktički svima na fejsu radio ”direktan prijenos” koji se slobodno mogao nazvati ”kako me čini sretnim što imam prijatelja budalu”. Fejsbuk eksplozija u nekoliko minuta. Stavljam status: ”Ma san bedast”. Lajkova skoro više nego na kolumnu četvrtkom.
O danu poslije emisije bolje da ne pričam. Stižu sms-ovi i radosni pozivi: ”Termitu, idemo na kavu?”,
”Celeru, dobar si bio!”, ”Što ima novog na Novoj tv?”, do onih utješnih ” a jbg, ne idu te igre, ali ti dobro stoji košulja” i ”barem si nas nasmijao”. Dragi i obzirni, ti moji prijatelji.
Sljedeći put tražim sinopsis, ili teškom mukom palim tv tjedan prije da pogledam emisiju prije nego što ja gostujem u njoj!

Voli vas vaš bedak!

Do sljedećeg četvrtka, živi bili, ljudovi!

Mauro Termit

Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr