Poslije prvog ručka u Plavoj Laguni prebacila sam se na ležaljku ispod slamnatog suncobrana na plaži ispred resorta. Počeo je odmor u tropskom raju. Uspjela sam i otplivati, a onda sam otišla pogledati prezentaciju dobijanja kokosovog mlijeka. Ja sam, kao i vjerujem mnogi drugi, dugo živjela u uvjerenju da se kokosovo mlijeko nalazi unutar kokosovog oraha, no da bi se do istog došlo, ipak se treba malo više pomučiti nego li samo rascijepiti kokosov orah. Unutar zelenih kokosovih oraha, nalazi se mutna tekućina, koja se naziva kokosova voda i vrlo je zdrava i osvježavajuća, iako ne nekog pretjerano finog okusa. Kokosovo mlijeko dobija se iz mesa zrelih kokosa. Posjeli smo se u krug na slamnatu prostirku na pijesku i u hladu palmi, a jedan od zaposlenika resorta najprije je ogulio dlakavu vanjsku koru da bi došao do kokosova oraha te ga je presjekao na pola. Iz unutrašnjosti je izdubio bijelo kokosovo meso koje je onda naribao na sitne mrvice i kroz gazu ih iscijedio. U čašu je počelo kapati kokosovo mlijeko. Osim narezanih kriški kokosovog mesa u sirovom obiku, koje su jako ukusne za grickanje, probali smo ih i pržene, poslužene s umakom od slatkog čilija u zdjeli od kokosovog oraha.
Pržen kokos više nije bio nalik kokosu ni izgledom ni okusom. Nije mi se nešto posebno svidio.
Ostatak popodneva provela sam na plaži, dok su djelatnici resorta zajedno s gostima koji su se htjeli priključiti, igrali odbojku na pješčanom terenu iza plaže, a odmah do restorana. Počele su i pripreme za tradicionalnu fidžijsku večeru lovo, koja je bila na programu taj dan, a uključuje fidžijski način pripremanja hrane pod zemljom , nešto slično kao priprema hrane „pod pekom“ kod nas. U košare spletene od bananina lišća stavljena je u foliju omotana riba i povrće, i tako je položeno u rupu u zemlji na metalnu rešetku iznad ugljena. To je onda prekriveno bananinim listovima i platnenim vrećama te zemljom i otavljeno da se tako priprema nekih dva sata. Dok se večera kuhala, otišla sam se presvući jer smo u šest popodne imali ceremoniju dobrodošlice za nove goste koja je uključivala pripremu i ispijanje napitka kave. Zanimalo me da li će mi ovaj drugi put, kava imati imalo bolji okus, ali radovala sam se cijeloj ceremoniji i večeri pre nama.
Stavljanje hrane u pletenim bananinim listovima u tradicionalnu fidžijsku pećnicu u zemlji „lovo“.
Na ceremoniji dobrodošlice poglavica nam je pokazao kako se priprema kava u velikoj drvenoj okrugloj posudi i uputio nas u pravila ceremonije. Kavu smo ispijali u krug uz pljeskanje i pjesmu. Atmosfera je bila vesela, a ovog puta mi kava nije bila toliko odbojna. Možda zato jer su nam pažnju odvlačili veseli voditelji ceremonije u šarenim cvjetnim košuljama i sa cvjetovima iza uha.
Idiličan zalazak sunca nad Plavom Lagunom uljepšao je moju prvu večer na Yasawa otocima.
Slijedio je zabavni program uz tradicionalan fidžijski ples „meke“. Fidžijci među kojima je većina bila zaposlena u resortu, uz pojačanje iz sela, izveli su nam više vrsta plesova, a na kraju su nam oko vrata stavili ogrlice od bijelih frangipani cvjetova. A onda smo se u ples morali uključiti i mi, svaki pripadnik plemena obuhvatio je oko pasa dva gosta i ples je započeo. Mene i mladu curu iz Njemačke, dopao je stariji poglavica, a nakon nekog vremena skakanja u krug, krenulo se i u vlakić.
Tradicionalan „meke“ s izvedbom raznih plesova bio je veseo i zabavan.
Dok smo se mi razgibavali, na stol je iznesen „lomo“, pa smo se rasporedili po stolovima. Kako nisam još nikoga upoznala, sjela sam do simpatičnog para iz Norveške, i počela pričati sa Annom. Ona i njen dečko radili su kao učitelji u malom selu u Norveškoj i odlučili su otići na put oko svijeta od godinu dana. Kada su htjeli dati otkaz, rečeno im je da će ih posao ipak čekati kad se vrate i tako su krenuli u veliku avanturu.
Riba pripremljena pod zemljom u “lovo“ pećnici.
Anne i Jonas proputovali su Jugoistočnu Aziju, Australiju, bili su na Tonga otocima, a nakon Fidžija, kretali su za Južnu Ameriku. Nakon večere smjestili smo se u udobne jastuke i nastavili pričati uz šum oceana. Dan ispunjen brojnim zanimljivostima, proletio mi je, a završila sam ga šetnjom po pješčanoj plaži prije odlaska na spavanje.
Tekst&foto: Nola
Sljedeći nastavka bloga Moj put oko svijeta pročitajte u petak, 6.7.2012.
Maurovizija: Dozvola za šparoge
Revija novog talijanskog filma
Marilyn Monroe koktel
Boudoir: Časlav Matijević
Alan Klanac na čelu Jadrolinije
