Teško će bilo koji presjek dizajna 20. stoljeća izostaviti Tapia Wirkkalu, finskog dizajnera koji još uvijek nadahnjuje, a djelovao je u davnim godinama nakon 2. svjetskog rata.
Mnogima je poznat njegov rad, a čak je i hrvatska publika imala čast upoznati njegova djela 2005. godine u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Nazvati njegove projekte umjetničkim djelima možda i nije pogrešno jer, osim što su ti predmeti ispunjavali svoju funkciju, djelovali su poput skulptura koje obogaćuju interijere. Takav pristup nije začuđujući s obzirom na Wirkkalinu pozadinu i obrazovanje koje je u početku bilo vezano za kiparstvo.
Njegova djela zrcale njegov karakter i način na koji je živio. Wirkkala je istodobno obitavao u velikim gradskim središtima, kao i u divljini Skandinavije, a upravo su ga finski pejzaži inspirirali i dali svojevrstan impuls za osnovu njegova stvaranja. Ti radovi variraju od ekskluzivnih staklenih kreacija do serijski proizvedenih svakodnevnih predmeta. Način na koji je spojio obrt, masovnu proizvodnju i umjetnost ukazuje put i današnjim dizajnerima kojima razvoj tehnologije pruža više mogućnosti i slobode nego u tadašnje vrijeme.
O tom takvom pristupu može posvjedočiti njegova vaza Kanttarelli iz 1946. čije ime i oblik proizlazi iz gljive poznatije u sjevernoeuropskim predjelima. Dizajnirao ju je za Ittalu, finsku tvrtku čiji principi počivaju na ideji modernog skandinavskog dizajna kojeg karakterizira jednostavnost, minimalizam, funkcionalnost i serijska proizvodnja.
Važno je naglasiti da je Wirkkala u potpunosti poštivao materijale s kojima je radio, a u skladu s tim je često naglašavao da svaki materijal ima svoje zakonitosti koje se nemali put krše. Dizajner mora biti u harmoniji s materijalom pomoću kojeg stvara i držati se njegovih nepisanih pravila. Način na koji je smišljao predmete od stakla, keramike, drva i metala ukazuje u pravo na to. Staklene boce Bolle kombiniraju više vrsti stakla, a putem te različitosti i kontrasta pokazuje se raznovrsnost i bogatstvo materijala.
Daljnjim promatranjem njegovih djela uočavamo da oblici koji podsjećaju na kapljice vode, led, lišće ili kretanje vjetra unosi dašak finskog krajolika.
Moguće je reći da Tappio daje dobar primjer kako implementirati doživljaj krajolika u neki predmet, proizvod ili umjetničko djelo. U tom smislu on može poslužiti kao uzor ne samo hrvatskim dizajnerima već raznim stručnjacima u području turizma i srodnih djelatnosti koje bi trebale prezentirati našu zemlju u najboljem svjetlu. Tappio je to u Finskoj uspio na najbolji mogući način.
Kristina Lugonja, mag. dizajna
Tvornica snova Alberta Alessia 
Cvijeće kao namještaj
Sedam urbanih čuda modernog svijeta
Ručni satovi kao modni detalji
Rasvjeta u domu
