Petak, 22.07.2011

Alexander Calder

Jedan je od najvećih umjetnika dvadesetog stoljeća koji je već u mladosti iskazivao sklonost k stvaranju, izrađujući za sebe i svoju sestru igračke od žice ili pronađenih predmeta.

Posljednju sobu Muzeja moderne umjetnosti u Stockholmu ispunjavaju zvukovi, podjednako apstraktni i kozmički kao i izloženi likovi. Oni dopiru iz skulpture na zidu, uglavljene u bijeli okvir. Sačinjavaju je žice i šipke, koje se pomiču poput dijelova nekog izvanvremenskog satnog mehanizma. Od svih skulptura u muzeju, jedino ova se kreće, samo ona ima svoj život i svoj glas kojim nas poziva da se u nju zagledamo. Skulptura se zove White Frame, a stvorio ju je umjetnik čija skulptura Four Elements krasi i dvorište muzeja, dominirajući prostorom i stvarajući vertikalnu poveznicu između neba i zemlje. Njegovo je ime Alexander Calder i jedan je od najvećih umjetnika dvadesetog stoljeća.

Calder je već u mladosti iskazivao sklonost k stvaranju, izrađujući za sebe i svoju sestru igračke od žice ili pronađenih predmeta. Budući da je potekao iz umjetničke obitelji, bilo je za očekivati da će se i sam okrenuti likovnom stvaralaštvu. No, njegov prvi izbor životnog poziva odnio ga je u neke sasvim druge vode; mladi Alexander odlučio se školovati kao strojar, proučavajući zakonitosti mehanike, izučavajući strojeve i mehanizme. Kažu da je od malena njegovao ljubav prema strojevima, prema njihovom radu i gibanju, gledajući u njima nešto nalik na nove organizme koje je ljudska ruka stvorila. Međutim, kad je nakon školovanja počeo raditi kao strojar, njegova kreativna priroda nije se mogla zadovoljiti klasičnim radnim mjestima te je shvatio da se mora vratiti stvaranju.

Kako su važna gibanja egzistirala u Europi – futurizam, art deco, nadrealizam, bauhaus i konstruktivizam, Calder je odlučio preseliti u Pariz što se pokazalo presudnim za njegov rad. U tom je razdoblju živio od sedamdeset i pet dolara mjesečno koje mu je majka slala za džeparac i bavio se avangardom, stvorivši djela poput Cirque Calder – čitavog cirkusa izrađenog od malih žičanih figura, zajedno s cirkuskim životinjama, klaunovima i akrobatima.
Veliki pomak događa se 1931. kad je Calder posjetio atelje čuvenog apstraktnog slikara Pieta Mondriana, što ga je oduševilo. Prepoznao se u ljubavi prema prirodnim i organskim oblicima te odlučio princip po kojem je ranije slike pretakao u skulpture primijeniti na apstraktnu umjetnost. Međutim, umiješala se njegova stara sklonost k mehanici i mehaničkom gibanju te je skulpturama dao život kroz kretanje. Uskoro je njegov studio posjetio i poznati francuski dadaist i nadrealist Marcel Duchamp, koji je dao ime ovim, dotad neviđenim, oblicima koji lebde u prostoru i obogaćuju ga na jedinstven način, nazvavši ih “mobili”.
Tako je nastao likovni izraz kojim se Calder upisao u povijest, postavši prvi umjetnik koji je učinio da se skulpture miču. Uskoro je mobile pokretane motorima zamijenio mobilima koje pokreću strujanja zraka. Te krhke, elegantne naprave od žice i tankih metalnih listova imale su pokrete puno prirodnije i životnije od ranijih, mehaničkih skulptura. Kritičari koji su ih promatrali, rekli su da se one ne kreću na jedan određeni način, nego kroz serije pomaka iz jednog položaja u drugi, u kontinuiranom, nježnom, serpentinastom toku. Calderovi radovi bili su apstraktni, ali često izravni, plutajući, snažnih boja i fine izrade.

Iako je mobilima sebi osigurao vječnu slavu i mjesto u povijesti likovne umjetnosti, Calder je kao kompletan umjetnik radio i takozvane “stabile” – najčešće velike figure namijenjene eksterijerima, inspirirane prirodom i živim organizmima, koji ukrašavaju trgove mnogih velikih gradova.

Pedesetih godina, svojim mobilima dodao je novu dimenziju – zvuk. Te mobile koji su osim pokretom prostor ispunjavali i zvukom nazvao je gongs.

Veliki umjetnik umro je 1976. dok se u Whitney Museum of American Art u New Yorku održavala velika retrospektiva njegovog životnog djela. Njegovi radovi bili su inspiracija mnogima, od plesačice Marthe Graham i glazbenika Earla Browna, do čitavog niza umjetnika koji izrađuju vlastite mobile po uzoru na Caldera. Za njegove su mobile govorili da izgledaju poput crteža u svemiru, a on sam trudio se u njima sažeti bit svemira – pokret, život i ravnotežu. Oblike i mehaniku organizama, uređenost i organiziranost u samo prividnom kaosu. Čitav svoj život posvetio je stvaranju takvih krhkih odnosa, ravnoteže između materije i zraka, stabilnosti i pokreta, ljudskom rukom stvorenih naprava i sila prirode. Zauzevši mjesto među velikanima dvadesetog stoljeća, postao je besmrtan i vječno upamćen kao čovjek koji je udahnuo život u skulpturu.