Nekidan sam shvatio jednu stvar po tko zna koji put. Kada najmanje očekuješ i još manje se trudiš, onda se čuda događaju, pa je kolumna od prije nekoliko tjedana moja najčitanija kolumna u povijesti. Hvala vam na tome. Ne znam da li je to zato jer je to bila okruglo 50-a koju sam napisao za Teklić pa me Bog nagradio vašim lajkovima, ili je to zato što sam stvarno popizdio i pisao baš onako kako bih tumačio da to nekome pričam i mahao rukama kada najčešće nešto i zakačim pa nenamjerno razbijem. Ležao sam u krevetu i razmišljao zašto je baš ta kolumna najčitanija i onda shvatio- zbog SKANDALOZNOG naslova! Prva riječ naslova je SKANDAL, a druga popularni FEJSBUK. Nema šanse da to prođe nezamijećeno. Dakle, naslov ima veliku ulogu. Zato od danas pa nadalje stalno očekujte skandale jer ja volim kad me čitate. Ako pišem o autima, naslov će biti ”Skandalozni automobili”, o ženama ” Žena stvorena da napravi skandal”, a ako pišem o nestašnoj krtici koja nemilo napada susjedov vrt i maltretira njegovu mrkvicu naslov će biti ”Krtica odgovorna za skandal stoljeća!”. Shvatili ste, a i ja sam. Skandal je riječ koja prodaje.
Nažalost, sve su ovo glupi, ”izmišljeni” skandali da bi se prodavale žute novine, čitale kolumne četvrtkom i štojaznamštoveć. Svakim danom okruženi smo i pravim skandalima od kojih nam se ledi krv u žilama. Događaji koji me svakako fasciniraju svaki put kada se dogode su okršaji navijača. Mnogo puta razmišljao sam otkud tolika mržnja u ljudima da radi sporta i ljubavi prema klubu nemilice razbijaju sve oko sebe, mlate ljude po glavi, gađaju kamenjem i udaraju palicama. Prema takvima stvarno nemam nikakvog respekta, dapače, za njih bi uveo posebne kazne zatvora, jer ne možeš bit normalan čovjek nekoga udarati nogom u glavu samo zato jer ne navija za tvoj klub. Pokušao sam ući u glave tim ljudima samo da bih shvatio to poimanje njihove stvarnosti i to moram podijeliti sa vama. Ajmo dat neko ime jednom od navijača, da priča bude razumljivija. Nazvat ćemo ga, npr. Božidar.
Božidar je kao mali uvijek bio ogorčen jer mu je stariji brat redovito dobivao više čokolade, a kada se mama potrudila da obojica dobiju fifti-fifti stariji brat bi mu naravno, uzeo još nekoliko komadića. Božidar je mrzio brata zbog toga. I tako je počeo njegov hobi ”mrzi sve samo da si nečim zabavljaš dušu”. Išao je u A razred i iz dna duše je mrzio bekavce jer akavci su najbolji! Njegova ulica bila je bolja od susjedne ulice u graničaru, a kada bi izgubili od njih, gađali bi ih kestenima. Bile su 90-e i tata je došao iz rata pa je bilo normalno da Božidar mrzi i Srbe. Prestao je rat pa više nije bilo toliko fora mrziti Srbe, ali atraktivna je postala priča o Evropskoj Uniji pa je zamrzio Slovence jer su oni ušli prije nas. Božidar je, naravno, mrzio i sve one koji nisu išli u njegovu srednju školu, a potpuno zadovoljstvo pronašao je kada se priklonio navijačima nogometnog kluba iz njegova grada , koji, samo nekolicina, ali isto poput njega, mrze sve koji nisu za njihov klub. Shvaćate, nisu to oni navijači koji vole svoj grad, svoj klub, istinski i taj sport i uživaju u igri. Ne. Oni žive da mrze. Da se potuku. Da nekoga gaze. A ZAŠTO? Jer se moraju nečime baviti. Jer su to jebene pičkice koje su jake samo onda kada su u skupini. Da ih nasamo uhvatiš, gaće im se tresu.
Da, to su oni koji razbijaju benzinske postaje, kada si rade ”sačekuše”. Dobro je poznata mržnja između sjevera i juga, pa je vjerojatno više puta ”odigran” okršaj između Torcide i BBB-a nego utakmice između Hajduka i Dinama. To me ne čudi. Ali SKANDAL NA NAPLATNIM KUĆICAMA koji se nedavno zbio me itekako čudi. Općepoznato je da se Kvarner i Istra vole, da nas često pravi domoljubi ne smatraju pravom Hrvatskom iako ja tvrdim da smo mi veći Hrvati od svih njih koji to tvrde, ali da se mlatimo jedni s drugima, to nisam mogao ni sanjati. Kaže članak, pazite sad ovo: DOGOVORENA tuča između navijača Rijeke i Istre. Svjedoci kažu da je to izgledalo gore nego rat. Kamenjem i bejzbol palicama jedni na druge. Sad se ja pitam- koji kurac se događa s ljudima? Frustracija? Potreba da svu negativu iz sebe istresu na taj način? Ne znam. Probao sam razumjeti, ne mogu.
Na ovu temu sam posebno slab iz razloga što je zbog takvih kretena moj najbolji prijatelj prije nekoliko godina u Zagrebu skoro izgubio život. Čovjek je rođen u Zadru, a mama mu je iz Rijeke. Znam ga čitav život i nikad se nije potukao, a najmanje ga zanima nogomet i navijačka prepucavanja. Čovjek mi je poput brata i živi za glazbu. Tako je s nekoliko prijatelja, otišao na koncert Bryana Ferryja u Zagreb u svom autu zadarskih registarskih oznaka. Kada se vraćao sa koncerta prema autu sa prijateljima, neki klinci su ih zaustavili i pitali upaljač. Kažu ovi da ne puše, i krenu prema autu. Moj prijatelj već je sjeo u auto kada je primijetio da mu vani tuku prijatelja drvenom palicom zato jer su balavci shvatili da nije iz njihovog grada i da ima dalmatinski naglasak. Kao što bi većina nas napravila, izašao je iz auta da ga obrani i pomogne mu, a tada se samo stvorila hrpa huligana, također sa drvenim palicama, srušila ga na pod i mlatila svime čime je stigla. Kaže da nikad neće zaboraviti izraz lica prepun mržnje dok ga je jedan balavac martensicom nemilo udarao u glavu. Izbili su mu vilicu, čovjek je pao u nesvijest i izgubio mnogo krvi. U bolnici su mu rekli da kojim slučajem nije sportaš da sumnjaju da bi uopće uspio do bolnice.
Kada je prošlo neko vrijeme, saznalo se da je policija bila u blizini i rastjerala huligane i na taj način spasila prijatelja od scenarija koji ne želim ni zamišljati. Ne moram spominjati da su bili potrebni mjeseci oporavka da sve dođe na svoje, ali pitanje je da li će ikada nestati strah kada sam šećeš po tuđem gradu i samo čekaš da te netko napadne, ni krivog ni dužnog.
Da li su huligani uhvaćeni? Neki jesu, neki nisu. Da li su kažnjeni? Nisu. Kaže mi prijatelj da su to bili balavci od 18-19 godina koji se sigurno nikad ne bi obračunavali jedan na jedan. Ali kad su u skupini, najjači su. Kad vidiš s kim imaš posla, znaš da je bolje ne dirati se u sve to i pomoliti se da si živ. Međutim, gdje je kraj? Da li će naši vrli političari koji nam se sad čmare sa svih strana jer im se trese stolica i čekaju nas izbori, konačno napraviti nešto korisno, pa da donesu zakon da za ovakve slučajeve koji su, ništa drugo nego pokušaj ubojstva, donesu zakon da konačno ti luđaci budu adekvatno kažnjeni?
Ili ćemo pustiti da se i dalje razbijaju autobusi, naplatne kućice, čekaonice i naše glave samo zato jer je netko frustriran svojom nebitnošću, pa se osjeća važan kada u opasnost dovodi tuđe živote?
Znate onu emisiju koja je nekad išla na tv-u? Laku noć, Hrvatska?
Imam prijedlog da se napravi nova. Zvala bi se: Probudi se, Hrvatska!
Čuvajte svoju lijepu glavu i pazite kuda se krećete….
P.S. Čestitke našoj repki za izboreni Euro. Sada se Bilića opet diže u nebesa, do jučer su ga pljuvali. Da li će ga se dizati u nebesa ako izgubimo prvu utakmicu na EURO-u? Sumnjam. Welcome to Croatia and have a nice day!
Voli vas Mauro
Do sljedećeg četvrtka, živili vi meni!
Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr
Tagovi
Mauro Staraj, maurovizija teklić, neredi navijača
Maurovizija: Kad ona vrišti
Maurovizija: Via Trieste
Maurovizija: Momačka
Maurovizija: Životinje
Maurovizija: Zašto ljudi ulaze u brak?
